Vrijeme samo za mene

[kokolino]

Potpuno se slažem sa Jasnom da je deprimirajućih tema malo previše neka je tematika vezana za kralješnicu ali ljudsko tijelo nije samo skeleton i skup organa i sustava već cijeli jedan mikrokosmos kojemu tako i treba pristupiti. Nerijetko će te listajući ili pretražujući tražilice naći kako je bol u kralješnici vezana i za psihičko stanje ili ti "situaciji u glavi" Jasno ne mislim na to da je glava uzrok prolapsa ali svakako je jedan od glavnih faktora visine praga boli te jedan od glavnih rampi za odvoz neurotransmitera po cijelom tijelu a tako i likvorom koji okružuje našu kičmenu moždinu. Zato vas pitam imate li u danu vrijeme samo za sebe? Imate li hobi nešto što vas potpuno opušta, što vam daje otklon od stresa, napora, briga, teškog šefa, obiteljskih problema i sl. Bez toga nema ni zdravlja. Napišite koji vam je hobi, kako provodite vrijeme za sebe, kako se najbolje opuštate i regenerirate. Da li možda u vrtu, na ribanju, u šetnji, svirajući neki instrument, slikate li ili sl?. Imate li želju ponekad na kratko pobjeći od svega, u planinu, u katun, u malenu kućicu na visoravni, meditirat, slušat zvukove prirode?

[Jasna]

Kokolino, pogodio si pravu temu. Ja sam poslije operacije počela više razmišljati o svom životu i točno vidim gdje sam ranije griješila. Doduše, imala sam previše nekakvih životnih drama, ali previše sam se bila ufurala u probleme, stalnu brigu, živciranja bezveze i na kraju zaradila sve bolesti koje sam zaradila. Ne kažem da toga ne bilo da sam imala manje stresan život, ali sam ih sa "sto kila na grbači" (tako sam se stalno osjećala), čini se jako ubrzala.
Sada sam promjenila ploču, primjerice nezadovoljna sam s poslom, ali sad se više toliko ne živciram nego jednostavno tražim drugi. Maknula sam se od ljudi koji su me znali frustrirati i družim se uglavnom s onima koji optimistično gledaju na život i koji me opuštaju te na neki način obogaćuju svojim pogledima na svijet. Bježim od ljudi koji po cijele dane samo kukaju, a istovremeno ništa ne poduzimaju da to promijene. Za takve jednostavno više nemam živaca. U slobodno vrijeme radim ono što me veseli. To može biti i obično izležavanje i čitanje, kuhanje ili šetnja kroz prirodu, vožnja biciklom, odlazak u kino, kazalište, nekakvo društvo dragih ljudi. Nisam rob ničega, ali gledam da dan provedem što kvalitetnije mogu.
Kad malo bolje razmislimo, ovaj će dan proći i nema ga više nikad. Zato je besmisleno da svu pozitivnu energiju gubimo na stvari ili ljude koji to ne zaslužuju. Eto, ja tako razmišljam i uglavnom sam puno, puno bolje nego prije.

[kokolino]

Lijepo rečeno i lijepo življeno. Moj je prijedlog svima da ne čekate da vas zaskoči teški problem da bi ste počeli nešto raditi za sebe. Jasna je lijepo pisala kako treba izbjegavati situacije i ljude koji nam ne prijaju koji unose nemir u naš život. Ponekad prosto možete opipati negativnu energiju koju zrače neki ljudi, a isto tako možete osjetiti veliku ugodu koja se razlivena iznuztrra kad ste u društvu dragih, dobrih i pametnih ljudi. Priroda je mjesto gdje smo najsretniji, vjernici kažu tu je čovjek najbliži Stvoritelju. Vjerovali u Boga ili ne ,vaša je osobna stvar, ali sigurno ne možete zanijekati kako vas boravak u prirodi refrešira, kako se osjećate napunjenih baterija, poletno, nahranjeno. Kreativnost izraziti isto je super, posebno se to počne javljati u srednjim godinama, kod žena u periodu pred menopauzu, 4-5 godina prije početka menopauze bilo da dobijete nagon za ostvarenje nekog davnog sna, bilo da odlučite napokon objaviti zbirku vaših pjesama ili proze, bilo da se napokon uhvatite kista i platna.Sve nas to hrani iznutra, sve nam to pomaže da se lakše nosimo sa svakodnevnicom. Srednja dob može biti i period odluke da u svom životu izvršimo veliko pospremanje, prvo u kući a onda iznutra. Nerviranje, briga, stres, nesanica i sve nelagode koje idu s tim samo nam strahovito narušavaju imunološki sustav, umanjuju kvalitetu života a ništa, ama baš ništa ne mijenjaju.

[Jasna]

Kokolino, jako si lijepo to sve rekla. Još samo da se mi naučimo prepoznati ponašanja koja bi trebali izbjegavati  Toga se uvijek sjetim kad se uhvatim da se trošim na bezvezne stvari, poput onih koje ne mogu promijeniti (loša situacija na poslu, u državi, blesavi političari, itd.)
Nedavno sam ponovo čitala nešto od Williama Glassera (poznat po realitetnoj terapiji). Uglavnom čovjek uvijek podsjeća da imamo mogućnost izbora, te da je i depresija birano ponašanje. Toplo preporučam tog lika, mene svako toliko podsjeti kako znam krivo razmišljati, a sve uvijek počinje od glave.

[worf]

Kokolino, jako si lijepo to sve rekla. Još samo da se mi naučimo prepoznati ponašanja koja bi trebali izbjegavati  Toga se uvijek sjetim kad se uhvatim da se trošim na bezvezne stvari, poput onih koje ne mogu promijeniti (loša situacija na poslu, u državi, blesavi političari, itd.)
Nedavno sam ponovo čitala nešto od Williama Glassera (poznat po realitetnoj terapiji). Uglavnom čovjek uvijek podsjeća da imamo mogućnost izbora, te da je i depresija birano ponašanje. Toplo preporučam tog lika, mene svako toliko podsjeti kako znam krivo razmišljati, a sve uvijek počinje od glave.

Kod mene sve uvijek počinje od kralježnice
Bol kao stanje automatski vuče depresiju,depresija poput magneta privlači negativne teme i ljude koji negativno zrače,da nemam ispušni ventil (vrijeme posvečeno sebi),vrtio bih se u začaranom krugu,a u takvim psihičkim stanjima misli o samoubojstvu su normalna pojava.
Dakle ljudi posvetite više pažnje samima sebi,nađite neki ispušni ventil,vježbajte i pokušajte razmišljat pozitivno
Razmišljat pozitivno je naizgled lako,ali vjerujte,teže je od vježbanja?Čovjek vježba recimo 30 min.dnevno,a pozitivno razmišljat treba 24 sata dnevno-svakodnevno

[kokolino]

Wor, imaš li koji hobi da te opuišta osim što vježbaš. Vježbanje ti dođe kao lijk, opet si nešto malo pod stresom jer razmišljaš da li će ti vježba pojačati bol. Imaš li neko opuštanje?

[bojan]

Apsolutno se slazem da je stres vazan cimbenik. Nazalost osjetio sam to na vlastitoj kozi kada sam u stresnoj situaciji dozivio problem s kraljeznicom. Od tada mi je zdravlje na prvom mjestu, a za sve drugo znam da se moze rijesiti bez vecih problema.

Mene opusta plivanje. Vrijeme u plivanju istovremeno koristim za vjezbanje, a samo plivanje mi pomaze da se mentalno opustim. Bez obzira sto za vrijeme plivanja mozak radi 100 na sat, jer se nema previse sto raditi sat vremena plivajuci od zida do zida, nakon plivanja budem mentalno regenriran i uzasno pozitivan.
Vjezbanjem se navodno u tijelu stvara „hormonom srece“.

Nesto o hormonu srece u clanku „Vježbom do hormona sreće“
Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se,,


Jos nekoliko clanaka na engleskom o povezanosti stresa i krizobolje
Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se
(za ovaj pokusavam dogovoriti prijevod na hrvatski)

Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se

Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se

[kokolino]

Endorfini i enkefalini, osjećaj sreće i ushićenosti.

[worf]

Wor, imaš li koji hobi da te opuišta osim što vježbaš. Vježbanje ti dođe kao lijk, opet si nešto malo pod stresom jer razmišljaš da li će ti vježba pojačati bol. Imaš li neko opuštanje?

Ne momentalno nisam pod stresom,niti u depresiji   to sam onako opčenito pisa
Kao što već napisah,moj ispušni ventil je motor (750 cm3),to mi svakodnevno diže adrenalin (adrenalinski ovisnik),a i uživam stalno radeči neke prerade na motoru
Ljetos početkom sedmog mjeseca sam prodao motor,kao neću više vozit motor iz "kičmenih" razloga,u godinama sam (47),vrijeme da se smirim,itd.Bez motora izdržih punih osam dana   te osmi dan kupih drugi motor   tako da se ja i moj novi motor još uvijek upoznajemo   a to je posebni gušt.
Osim motora,ljetni hobi mi je i podvodni ribolov,a od toga imam dvostruku korist,em je zdravo,em si ulovim večeru
Treče,imam u vlasništvu dvije prelijepe šume (šumoposjednik    ) iz kojih eksploatiram drvo samo za vlastite potrebe grijanja,jer su toliko lijepe da mi je žao pilit drva   a imam i vikendicu,na 6,5 km od mjesta stanovanja.
Tako da meni nije nikad dosadno,redovito odlazim do vikendice ili u šumu,to mi je također veliki relaks.
Mislim da nemam svega toga,da bih redovito pio antidepresive ili bih završio u umobolnici   jer inače, po prirodi sam hiperaktivna osoba.

[kokolino]

Worf svaka čast.Zavidim ti. Uživaj maksimalno.

[deziderio]

Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi seLjudskom srcu uvijek nešto treba,zadovoljno nikad posve nije.Čim željena cilja se dovreba odmah iz njeg sto mu želja klije.(P.Preradović hrv.pjesnik).

[kokolino]

Krasno.

[Jopan]

Worf, ja sam od svoje, 15 godine vozio motore  (sada su mi 42) nisam ni brojao koliko sam ih imao, mislim da sam promijenio oko 15-ak modela, vecinom sport i spor-turing (100-150 ks), Zadnji koji sam imao je bio KTM 125 sx -42ks-92kg. sa njim sam najvise uzivao jer sam ga vozio isključivo po planinama. Prodao sam ga ove godine jer ne može kičma izdržati. A kupio sam ga ono znaš, hoću to pa makar mi zadnje bilo. Kokolino teško je naći smisao u životu kada imaš zdravstveni problem sa kojim nemožeš ili neznaš izaći na kraj. Meni je sada sve u životu valjda onako čemu svi teže - djaca zdrava, dobro uče, supruga radi, nema financijskih problema (bez kredita,ikakvih dugova) situiran. Al zdravlje??? Ja ću jednom pokrenuti temu - KO OD FORUMAŠA IMA PSA- Ja imam dvije prekrasne Toy pudle,(kujice) žive sa nama u stanu, sa njima kada šetam u prirodi je lakše. Što je to super, (život i druženje sa psom je ljepše nego sa mnogim ljudima)

[Mile50]

A zamisli, kad uz nikakvo zdravlje i sve drugo ne štima, a još nemaš ni psa...

[Jopan]

Ja to nemogu zamisliti. Meni je moja pokojna mama govorila - ako ti sve štima, to nevalja, tada bolje stavi kamen u cipelu pa neka te žulja-. Valjda su ovi moji problemi sa kičmom taj kamen.
Al pas se uvijek može nabaviti.

[Mile50]

Ja izgleda onda imam cijeli kamenolom. A poradit ću na psu

[Joško]

Ja to nemogu zamisliti. Meni je moja pokojna mama govorila - ako ti sve štima, to nevalja, tada bolje stavi kamen u cipelu pa neka te žulja-. Valjda su ovi moji problemi sa kičmom taj kamen.

Jedna narodna kaže: Ako ti ide isuviše lako, pogledaj bolje jer možda ide nizbrdo

[ivonna]

nazalost zasada ne
znam koliko je to vazno..cijeli zivot nekud trcim, nesto pokusavam postici, prvo sam diplomirala na vojnoj skoli u americi, pa rodila dvoje djece, sad sam pred obranom magistarskog, operirala kraljeznicu, doma dvije curice 2 i 3 godine, kucerina... dosta sam opterecena intenzitetom svega sto mi se dogadja u zivotu, a ponajvise me psihicki dotukla ova nemoc prije i nakon operacije...
rezultat svega toga je da trenutno u danu jako malo vremena nadjem za sebe. tijekom dana vrlo malo vremena posvetim samo sebi..tek navecer kad djeca zaspu uspijem se opustiti uz topli tus i pokoju stranicu knjige koju trenutno citam...