Druge teme povezane s kralježnicom > Teme i rasprave povezane s kralježnicom

Vrijeme samo za mene

(1/8) > >>

kokolino:
Potpuno se slažem sa Jasnom da je deprimirajućih tema malo previše neka je tematika vezana za kralješnicu ali ljudsko tijelo nije samo skeleton i skup organa i sustava već cijeli jedan mikrokosmos kojemu tako i treba pristupiti. Nerijetko će te listajući ili pretražujući tražilice naći kako je bol u kralješnici vezana i za psihičko stanje ili ti "situaciji u glavi" Jasno ne mislim na to da je glava uzrok prolapsa ali svakako je jedan od glavnih faktora visine praga boli te jedan od glavnih rampi za odvoz neurotransmitera po cijelom tijelu a tako i likvorom koji okružuje našu kičmenu moždinu. Zato vas pitam imate li u danu vrijeme samo za sebe? Imate li hobi nešto što vas potpuno opušta, što vam daje otklon od stresa, napora, briga, teškog šefa, obiteljskih problema i sl. Bez toga nema ni zdravlja. Napišite koji vam je hobi, kako provodite vrijeme za sebe, kako se najbolje opuštate i regenerirate. Da li možda u vrtu, na ribanju, u šetnji, svirajući neki instrument, slikate li ili sl?. Imate li želju ponekad na kratko pobjeći od svega, u planinu, u katun, u malenu kućicu na visoravni, meditirat, slušat zvukove prirode?

Jasna:
Kokolino, pogodio si pravu temu. Ja sam poslije operacije počela više razmišljati o svom životu i točno vidim gdje sam ranije griješila. Doduše, imala sam previše nekakvih životnih drama, ali previše sam se bila ufurala u probleme, stalnu brigu, živciranja bezveze i na kraju zaradila sve bolesti koje sam zaradila. Ne kažem da toga ne bilo da sam imala manje stresan život, ali sam ih sa "sto kila na grbači" (tako sam se stalno osjećala), čini se jako ubrzala.
Sada sam promjenila ploču, primjerice nezadovoljna sam s poslom, ali sad se više toliko ne živciram nego jednostavno tražim drugi. Maknula sam se od ljudi koji su me znali frustrirati i družim se uglavnom s onima koji optimistično gledaju na život i koji me opuštaju te na neki način obogaćuju svojim pogledima na svijet. Bježim od ljudi koji po cijele dane samo kukaju, a istovremeno ništa ne poduzimaju da to promijene. Za takve jednostavno više nemam živaca. U slobodno vrijeme radim ono što me veseli. To može biti i obično izležavanje i čitanje, kuhanje ili šetnja kroz prirodu, vožnja biciklom, odlazak u kino, kazalište, nekakvo društvo dragih ljudi. Nisam rob ničega, ali gledam da dan provedem što kvalitetnije mogu.
Kad malo bolje razmislimo, ovaj će dan proći i nema ga više nikad. Zato je besmisleno da svu pozitivnu energiju gubimo na stvari ili ljude koji to ne zaslužuju. Eto, ja tako razmišljam i uglavnom sam puno, puno bolje nego prije.

kokolino:
Lijepo rečeno i lijepo življeno. Moj je prijedlog svima da ne čekate da vas zaskoči teški problem da bi ste počeli nešto raditi za sebe. Jasna je lijepo pisala kako treba izbjegavati situacije i ljude koji nam ne prijaju koji unose nemir u naš život. Ponekad prosto možete opipati negativnu energiju koju zrače neki ljudi, a isto tako možete osjetiti veliku ugodu koja se razlivena iznuztrra kad ste u društvu dragih, dobrih i pametnih ljudi. Priroda je mjesto gdje smo najsretniji, vjernici kažu tu je čovjek najbliži Stvoritelju. Vjerovali u Boga ili ne ,vaša je osobna stvar, ali sigurno ne možete zanijekati kako vas boravak u prirodi refrešira, kako se osjećate napunjenih baterija, poletno, nahranjeno. Kreativnost izraziti isto je super, posebno se to počne javljati u srednjim godinama, kod žena u periodu pred menopauzu, 4-5 godina prije početka menopauze bilo da dobijete nagon za ostvarenje nekog davnog sna, bilo da odlučite napokon objaviti zbirku vaših pjesama ili proze, bilo da se napokon uhvatite kista i platna.Sve nas to hrani iznutra, sve nam to pomaže da se lakše nosimo sa svakodnevnicom. Srednja dob može biti i period odluke da u svom životu izvršimo veliko pospremanje, prvo u kući a onda iznutra. Nerviranje, briga, stres, nesanica i sve nelagode koje idu s tim samo nam strahovito narušavaju imunološki sustav, umanjuju kvalitetu života a ništa, ama baš ništa ne mijenjaju.

Jasna:
Kokolino, jako si lijepo to sve rekla. Još samo da se mi naučimo prepoznati ponašanja koja bi trebali izbjegavati  :) Toga se uvijek sjetim kad se uhvatim da se trošim na bezvezne stvari, poput onih koje ne mogu promijeniti (loša situacija na poslu, u državi, blesavi političari, itd.)
Nedavno sam ponovo čitala nešto od Williama Glassera (poznat po realitetnoj terapiji). Uglavnom čovjek uvijek podsjeća da imamo mogućnost izbora, te da je i depresija birano ponašanje. Toplo preporučam tog lika, mene svako toliko podsjeti kako znam krivo razmišljati, a sve uvijek počinje od glave.

worf:
Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi seKokolino, jako si lijepo to sve rekla. Još samo da se mi naučimo prepoznati ponašanja koja bi trebali izbjegavati  :) Toga se uvijek sjetim kad se uhvatim da se trošim na bezvezne stvari, poput onih koje ne mogu promijeniti (loša situacija na poslu, u državi, blesavi političari, itd.)
Nedavno sam ponovo čitala nešto od Williama Glassera (poznat po realitetnoj terapiji). Uglavnom čovjek uvijek podsjeća da imamo mogućnost izbora, te da je i depresija birano ponašanje. Toplo preporučam tog lika, mene svako toliko podsjeti kako znam krivo razmišljati, a sve uvijek počinje od glave.


--- Kraj citata ---

Kod mene sve uvijek počinje od kralježnice ;D
Bol kao stanje automatski vuče depresiju,depresija poput magneta privlači negativne teme i ljude koji negativno zrače,da nemam ispušni ventil (vrijeme posvečeno sebi),vrtio bih se u začaranom krugu,a u takvim psihičkim stanjima misli o samoubojstvu su normalna pojava. :(
Dakle ljudi posvetite više pažnje samima sebi,nađite neki ispušni ventil,vježbajte i pokušajte razmišljat pozitivno ;D
Razmišljat pozitivno je naizgled lako,ali vjerujte,teže je od vježbanja?Čovjek vježba recimo 30 min.dnevno,a pozitivno razmišljat treba 24 sata dnevno-svakodnevno ;D

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju