Da vas utješim malo, ove simptome koje opisujete, ima za to jedna stara narodna - "Tako je bilo i pokojnom Peri."

Nema tu niš od straha, od toga se ne umire, bar ne još u ovim fazama bolesti, jedino užasno boli, izaziva invaliditet i svakom tu i tamo dođe da se objesi, ali u pravilu se živi, mukotrpno, ali se živi. Od psihijatra nema puno koristi; popio sam sve moguće za spavanje zadnje 2 godine, ništa mi nije pomagalo da se odmorim, dok nisam otkrio da je nesanica uzrokovana kroničnim bolovima. A to su takvi bolovi koji se ne osjete po danu pod adrenalinom, ali noću počne balada. Sada pod lijekovima protiv bolova spavam kao beba, uspijem se odmoriti, jedino je problem što su omamljujući i spavam previše, a i bioritam je poremećen. No bolje i to nego vrludanje kod psihijatra, koji pak samo zna donekle o svojoj struci, baš ga briga za somatske bolesti niti zna bilo što o tome.
Skolioze same po sebi ne bi trebale boliti, ali ima nas neki manji broj ljudi kojima izazovu svakakve popratne užase, pa boli kralježnica kao vrag.
Meni puno pomaže TENS. To sam otkrio kad sam išao na struje na fizikalnu, kupio prije mjesec i pol taj uređaj, praktičan je, mali, elektrode samoljepljive, stavim tamo gdje boli, pustim na pola sata pa tako par programa i već je lakše. To svakako radim i prije odlaska na vježbanje i bazen. Odem i u saunu grijati se (zamjena za Solux lampu), mada sam se zeznuo ne pazeći i direktno stavio kičmu na zid u sauni pa pokupio bakterijsku infekciju. No, i to je mala stvar prema bolovima i užasima kakvi su bili prije toga.
Problem mi je sa poslom jer sam navikao raditi kao konj, često i prekovremeno - vrlo ambiciozan karijerist. I treba sad odvojiti vrijeme za te vježbe i plivanje. I to ne 20 min dnevno, nego 3 sata, ali samo to pomaže. Sve ostalo je kratkoročno i onda opet ista koma.