Multidisciplinarni pristup najučinkovitiji

Iskustvo i rezultati brojnih kliničkih studija govore kako je križobolja često povezana s brojnim psihološkim i okolinskim čimbenicima. Liječenje križobolje je vrlo zahtjevno, a sve dosadašnje studije pokazale su da je intenzivn multidisciplinarni tretman s obnavljanjem funkcije učinkovitiji u smanjenju boli i obnavljanju funkcije nego ambulantna, ne multidisciplinarna rehabilitacija.

Put do dijagnoze

U postavljanju dijagnoze najvažniji je klinički pregled, a što se tiče dijagnostičkih postupaka često se propisuju nepotrebni i za zdravlje štetni postupci primjerice nepotrebno zračenje pri radiološkim pretragama. Načelno, osim u slučaju sumnje na ozbiljne uzroke križobolje, rendgenske pretrage nema svrhe raditi u prvih 6 tjedana križobolje. Dodatno se u nekim slučajevima radi ispitivanje funkcije živaca na nogama(elektromiografija) te neke dodatne visokosofisticirane metode kao što su kompjuterizirana tomografija ili magnetska rezonancija. U bolesnika s kroničnom križoboljom stanje može biti složenije. Naime, potrebno je identificirati i ispravljati brojne čimbenike kao što su bol, raspoloženje, spavanje i drugi koji mogu dovesti do prezisitiranja simptoma, a tu se najbolji rezultati postižu biopsihosocijalnim pristupom.

Ne prepuštati se krevetu

U većini slučajeva križobolja, srećom, ne traje duže od 3 mjeseca. Najvažnije je sačuvati aktivnost i ne prepustiti se krevetu. Naime, kada shvatimo da aktivnost dovodi do boli prirodno počinjemo ibjegavati aktivnosti, a to pak dovodi do cijelog niza negativnih učinaka. Dakle, osim u vrlo teškim slučajevima, mirovanje treba ograničiti na 2-3 dana, pri čemu se obično daju lijekovi protiv bolova. Najčešće se propisuju neki od čistih analgetika ili nesteroidni antireumatici (djeluju na bol i upalu), jer u akutnoj fazi može biti prisutna i upala. Većina bolesnikanastoji što prije ublažiti bol upravo tu očekuju najvću pomoć liječnika. Kontrola boli omogućava sveukupno poboljšanje funkcije kvalitete svakodnevnog življenja, a pomaže i promjeni tijeka bolesti. No, potreban je oprez jer osim koristi lijekovi mogu i neželjena djelovanja. U liječenju križobolje koriste se i broje metode fizikalne terapije. U prvih par dana mogu se pokušati primjeniti hladni oblozi, ali većina bolesnika bolje reagira na lokalnu primjenu topline. Na raspoloaganju imamo i brojne metode eletroterapije, terapijski ultrazvuk, laser, elektromagnetoterapiju i druge metode. Spektar mogućnosti je velik, ali važno je za svaki pojedini slučaj znati što primjeniti u kojem stadiju bolesti. Posebnu pozornost treba pokloniti edukaciji bolesnika i svih potencijalnih bolesnika jer se time prevenira pojavljivanje križobolje, a tako utječe i na socio-ekonosmki aspekt bolesti.

Biopsihosocijalni model liječenju

Sveobuhvatni princip liječenja križoolje provodi se prema takozvanom biopsihosocijlanom modelu koji s zasnva na činjenici da bol nije samo problem za sebe već je uzrok stresa, onesposobljenosti i smanjenja funkcionlane sposobnosti. Naime, bolesnici s mišićnokoštanim bolestima i stanjima radije prihvaćaju pasivne metode liječenja i, barem u početku, tvrde da im pomažu brojne metode fizikalne terapije. Međutim, u slučajevima daka tradicionalne metode konzervativnog liječenja ne pomažu, ključ uspjeha je u mutlidisciplinarnom liječenju. U tom smislu može se koristiti kognitivno. Biheviorijalno liječenje, odnosno različite intervencije temeljene na učenju i promjeni ponašanja, sve s ciljem pronalaženja optimalne strategije nošenja s bolešću i boli. Strategija nošenja s boli uključuje trening relaksacije, doziranje aktivnosti, tehnike odvlačenja pozornosti, kognitivno restrukturiranje i rješavanje problema. Općenito postoje tri pristupa biheviorijalnom liječenju: operantni, kognitivni i terapija odgovora. Operantno liječenje uključuj pozitivno potpomaganje zdravom ponašanju, a time i skretanje pozornosti od „bolnog“ ponašanja, pa je poželjno da bude uključen partner. Kognitivno liječenje identificira i mijenja bolesnikovo shvaćanje boli i onesposobljenosti, aliječenje odgovora odnosi se na promjene psihološkog odgovora, na primjer direktnim smanjanjemmišićne napetosti, primjenom tehnika progresivne relaksacije, EMG biofeedbackom i slično.

Naučiti živjeti s boli

Od velike je važnosti socijalna aktivnost, osjećaj korisnosti u društvu, izbjegavanje povlačenja u izolaciju i uredotočavanje samo na sebe.Najbolji rezultati kognitivno- biheviorijalne terapije očituju se u kombinaciji s medicinskom gimnastikom, kao dijelom multimodalnog programa. Većina programa mutlidisciplinarnog liječenja boli uključuje fizičku aktivnost s postupnim pojačavanjem intenziteta. Povećanje bolesnikove mogućnosti kroz pojačanje aktivnosti (fizičke vježbe i druge aktivnosti) uduženo s poboljšanjem psihološke i socijalne prilagodbe dovodi do smanjenja ovisnosti o lijekovima i o drugoj pomoći općenito.Važno je obratiti pozornost i na držanje, te ga korigirati. Kad god je moguće treba obratiti pozornost na neravnotežu mišića, asimetriju mišićne akcije ili posturalne devijacije. Poboljšavanje spavanja, ne samo odabirom odgovarajućeg ležaja i jastuka, nego i stragegijama boljeg usnivanja i neremećenja sna djeluje višestruko povoljno te bolesniku daje više snage za provođenje aktivnih mjera nošenja s križoboljom. Iako većina multidisciplinarnih programa rezultira smanjanjem boli, važno je naučiti živjeti s boli. Edukacijom i provođenjem aktivnosti s postupnim pojačanjem intenziteta može se naučiti razlika između boli i štete, a to pomaže bržem povratku uobičajnim aktivnostima.

 

Posjet radnom mjestu

Važna sastavnica multidisciplinarnog liječenja je radno mjeto tj. Otkrivanje problema radnog mjesta te njegova prilagodba. Istraživanje su pokazala puno bolje rezultate kada stručnjaci, zajedno s bolesnikom, posjete radno mjesto te proanaliziraju eventualne nepovoljnosti i načine kako ih otkloniti. To se ne odnosi samo na fizičku prilagodbu radnog mjesta, odnosno ergonomske promjene već i na razgovor s kolegama, nadređenima i podređenima u radnom procesu, čime se značajno poboljšava sveukupno okruženje na radu.
Općenito, može se zaključiti da aktivnost značajno kratkoročno smanjuje boli u akutnoj križobolji, a terapijske vježbe, škola križobolje, progresivna relaksacija i intenzivni multidisciplinarni trening učinkoviti su u liječenju kronične križobolje.

Jedna od teškoća u provođenju multidisciplinarnih programa liječenja je njihova relativno visoka cijena. Ti programi liječenja trebali bi biti rezervirani samo za one bolesnike koji ne odgovoraju na tradicionalne načine konzervativnog liječenja (lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija, medicinska gimnastika i slično). No, unatoč navedenome valja nastojati da se multidisciplinarno liječenje što više primjenjuje kao najbolja opcija liječenja ljudi s kroničnom križoboljom.

———————
Članak je objavljen uz odobrenje autora članka Doc. dr. sc. Simeona Grazia i uredništva revije Vita (http://www.vita.revije.hr ) u kojoj je članak objavljen

Doc. Dr. sc. Simeon Grazio, spec. reumatolog, Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, Zagreb