Kada bi rehabilitacija bila 1:1 onda bi od nje svakako bilo koristi. Ali, kad nas sve stave u jednu sobu i počnu sa istim vježbama za sve dobi bez obzira tko je operiran i tko nije, onda to i nije neka fora. Meni je bio vrhunac kad me terapetukinja pitala koja je moja dijagnoza, ja joj kažem da piše na kartonu, a ona veli: "Je, pa ne bum ja latinski čitala!" Prva dva dana je jedna terapeutkinja radila dobre vježbe sa mnom i posvetila se u grupi jer je znala čitati latinski, a onda je ona otišla i došao neki muški koji je vjerojatno sa polja sišao i idemo, iste vježbe kao i za reumatične bakice, nakon 2 dana mi je bilo loše za poludjeti. Cimeru u sobi je bilo tako loše da nije mogao ustati iz kreveta i bilo je očito da mora ići na neurokirurgiju, ali ga nisu htjeli pustiti iz bolnice dok ne prođe 21 dan, tako da se mogu naplatiti iz HZZO-a! Na početku je on hodao bolje od mene, a na kraju ga je sanitet odvezao ravno na neurokirurgiju u Zagreb. Tako da je ta rehabilitacija nešto zapravo monstruozno!