Drago moji, koji ste mi i na privat pisali, evo da vam se javim.....
Ja sam psihički dobro, bolje nego što bi očekivala....nekako kao da mi je uslugu napravio....jer ja sam gore otupila, prihvatila sudbinu i mislila, ako več imam hendipek, onda bi bilo nezahvalno bilo šta tražiti....tako sam glupo razmišljala, i ne mogu vjerovati zašto sam to sebi dopustila...da izgubim svoje ja i prihvatim sve njegovo a svoje sve odbacim....sad se lječim kod svoje mame i predivno mi je....razmišljam više o tome, kako sam mogla to sebi dozvoliti...zašto nisam sebi udovoljavala...pa znao je kako stvari stoje samnom....a nikad niko nezna šta ga čeka u životu..
Neznam, odakle sam više našla snagu svaki dan prolaziti kroz usamljenost....nigdje nikoga....i kad sam bila slaba, sve bih morala sama...al eto, čovjek nadje snagu...možda sam voljela ljubav, pa sam potrpila i nadala se, da če jednom zid oko njega puči, težko je sa osobom, koja nikad ne pokaže osječaje, osim sa kerovima...
Sa zdravljem imam male potežkoče al ništa veliko....nekad mi se malo noga oduzme, al to je več poznato....pa i ovaj snjeg se navalio i tako svi osječamo tegobe...
Uklopila sam se tu u Slo i možda u septembru počinjem raditi u školi, pomoči ču djeci oko učenja, i raditi skračeno....upisala sam delavnice gdje se pravi nakit, pa ču se i u tom izkušati iako sam več i gore to radila, jer sam si morala nači hobi....izlazim sa prijateljicama i fino mi....osječam se, kao da sanjam...izlazim van, družim se, čujem i razumijem sve oko sebe...volim život...nedostaju mi psi, jer niko jih ne pozna kao ja....a sve ostalo ču ja preboliti....jer sam jaka...i nedam se...j....
ja samoču, hoču život...
Nadam se da ste dobro, od srca vam želim i hvala vam što ste uz mene.....hvala