Hej Veronika, hvala ti na lijepim željama. Teško je, ne može ona ništa trenutno, a sama je - ali, hej, ne boli je i zna da je napravila najbolje za sebe. Jedino se bojim koliko će biti ustrajna u disciplini da ne hoda više od maksimalnog, na primjer, liječnik joj je rekao da zasad ne smije ni uzbrdo ni nizbrdo hodati nego na ravnome. A živi na brdu:). Ja sam se ustrtarila kad je došao taj dan njenog odlaska na operaciju, ni njoj nije bilo svejedno, ali kad sam je nazvala na dan D, bila je smirena i optimistična, rekla je da je u sobi stalno netko, liječnik, fizioterapeut, anesteziolog. Kad razgovaraš s tim ljudima koji su stvarni, njihove priče su stvarne, logično je da se strah minimalizira a ne kad si sam sa sobom pred operaciju, niš ti jasno, ne znaš kako će se sve odvijati pa lako zamisliš vukodlake ispod kreveta:). Sve ti ovo kažem da ti bar mrvicu umanjim neizvjesnost. Znam da ti je koma, ali čekaj malo, ti još moraš roditi u životu, ženo!!! Jedva čekam da tada razmijenimo iskustva o "leđnim bolovima"! Putuj sretno i javi se, mislim na tebe...