Ovo sve ukazuje na povećanu vlagu i sluz u tijelu. U teoriji kineske medicine tu pojavu opisuju ovako: "sluz i vlaga zamagljuju bistre otvore". Ukinite mlijeko i mlječne proizvode, škrob, te izbjegavajte jako kiselu, slatku, prženu, dimljenu i konzerviranu hranu. Radite vježbe: stoj na glavi, svijeća s vožnjom bicikla (pomicanje nogu u svijeći kao da vozite bicikl), prebacite u ležećem položaju, noge iza glave, te ih njišite lijevo-desno (iza glave), masirajte vlasište jagodicama prstiju, kružnim pokretima, te lupkajte vlasište prstima.
Pijte čaj od: po 40grama oman, dobričica, crni sljez, po 50grama ivanjskog cvijeća, bijele mrtve koprive, po 30 grama moračnika, sporiša, preslice i matičnjaka, dvije velike žlice namačite 1h u hladnoj vodi, zatim prokuhajte i procijedite, te pijte kroz cijeli dan po gutljajima
Idite na limfnu drenažu, to će vam uvelike promijeniti stanje, ukoliko nemate načina otići na akupunkturu
Malo o psihosomatici:
Kada čovjek neće ili ne može realizirati svoje biće, tada on postaje duhovno bolestan, ali se tada i na psihofizičkom području pojavljuje specifično ljudska bolest. U suvremenom društvu, kaže Jores, 60-70% bolesti jesu specifično ljudske, a to znači neurotske smetnje i psihosomatska oboljenja. To su bolesti u kojima pacijenti izjavljuju kako ih se pokušava liječiti ali im nitko ne može pomoći, ili kako im sprječavaju umrijeti ali ne pomažu živjeti.
Medicina te bolesti prizdravlja, ali ne ozdravlja (usp. A. Jores, Čovjek i njegova bolest, str. 150). Drugim riječima, medicina kao primijenjena znanost kojoj je zadaća liječiti bolesnike, najveći uspjeh postiže kod bolesti čiji se uzrok može spoznati prirodoznanstvenim istraživanjem, a to je slučaj kod 30-40% bolesti, smatra Jores.
Savjest počne boljeti kada čovjek ne mari za subjektivni smisao života. To se događa zbog krivog odgoja, krivih vrijednosnih mjerila, kod nesretnih slučajeva, loših društvenih odnosa, u ratnom metežu, kod smrti drage osobe ili zbog traumatiziranih roditelja. Čovjek osjeća kao da je promašio cilj života, a to je iskustvo egzistencijalne krivnje. Nije to juristička krivnja u kojoj pomaže dobra ispovijed, jer se u toj krivnji nikoga ne može pozvati na odgovornost. To je tragična krivnja, jer je neskrivljena u onom tko trpi krivnju.