Prikaži postove
595
Oporavak nakon operacije / Odg: Oporavak nakon operacije
« : Travnja 20, 2016, 01:13:04 prijepodne »
Elina, draga sudrogerašice, nemoj se kriviti zbog toga što uzimaš te opijate. Drogiramo se zato jer bismo poludjeli od bolova i skratili se za glavu, pa nam to doslovce spašava život. Iako ja osobno mislim da nema moralne krivnje niti za one koji su o tome ovisni iz psihičkih razloga, mislim da za nas nema nikakve dvojbe o tome jer jednostavno znanost za nas nije smislila puno rješenja. I bolje je biti nadrogiran i sav trapav nego trpiti te užasne bolove, jer se od bolova propada i tjelesno i psihički. Tako da što si nadrogirana, nemoj se brinuti niti sramiti.
Ima jedna stara priča o čovjeku koji je pitao nekog mudraca da mu dade životni savjet kada mu bude teško. I ovaj mu je nešto zapisao na mali papirić, to zatvorio u omot i rekao neka otvori kada mu bude u životu najteže. I tako je čovjek prolazio kroz razne teške stvari u životu, ali nikad nije došao do one najteže, nekako je čuvao daj savjet onda kada bude mislio da ima i teže od toga. I tako sve do dana svoje smrti kada je mislio da teže od toga ne može biti pa je otvorio tu poruku, a tamo je pisalo: "I to će proći." I prošlo je.
Držeći se te kratke životne pouke koja vrijedi za sve, vjerujem i da će naše individualne muke isto jednom proći, na ovaj ili onaj način. Naravno, nastojimo preživjeti i radi sebe i radi drugih i radi vrijednosti u koje vjerujemo pa i radi toga jer je život lijep bez ovakvih muka i koristimo što imamo na raspolaganju.
Meni je prošle godine, tak u ranu jesen kad sam išao na fizikalnu ujutro, sav sam bio blijed, došla neka bakica moralistica u tramvaju držati predavanje. Nije bilo mjesta za sjesti, pa sam se namjestio na onu "harmoniku" i jedva se držim, zadnji dio tramvaja i ona meni: "Znate, vi ste premladi da biste pili toliko alkohola!", a ja se okrenem, mirnim tonom i bez uzrujavanja kažem, prilično ozbiljno: "Gospođo, molim vas lijepo, odite ravno u PM". Pobjegla ona na početak tramvaja, za njom još nekoliko ljudi, i eto meni mjesta i mira do kraja puta.
Zašto to pričam, zato što nam i osjećaj bezvrijednosti i užasa dolazi ne od samih naših tegoba nego i od drugih ljudi koji imaju svakakva očekivanja. Misle i da smo lijeni, da se izvlačimo, da baš hoćemo piti te ogavne opijate; jer nisu u toj koži. Mislim da se takvih treba riješiti da ih se pošalje na mjesto u koje spadaju i nastaviti živjeti uz ljude koji su uz nas, dobronamjerne i koliko god da je klišej, probati ostati što pozitivniji. A što bude, bit će.
I kad se plače, treba plakati. Elina, evo šaljem jedan veliki zagrljaj; malo iskrivljeni, ali ipak čvrsti! Drži se!
Kao i svi ostali i Ladyanita čija bolnička iskustva očekujemo za 2 dana pa nadalje i pratimo vrhhyeva iskustva sa ESI!
Ima jedna stara priča o čovjeku koji je pitao nekog mudraca da mu dade životni savjet kada mu bude teško. I ovaj mu je nešto zapisao na mali papirić, to zatvorio u omot i rekao neka otvori kada mu bude u životu najteže. I tako je čovjek prolazio kroz razne teške stvari u životu, ali nikad nije došao do one najteže, nekako je čuvao daj savjet onda kada bude mislio da ima i teže od toga. I tako sve do dana svoje smrti kada je mislio da teže od toga ne može biti pa je otvorio tu poruku, a tamo je pisalo: "I to će proći." I prošlo je.
Držeći se te kratke životne pouke koja vrijedi za sve, vjerujem i da će naše individualne muke isto jednom proći, na ovaj ili onaj način. Naravno, nastojimo preživjeti i radi sebe i radi drugih i radi vrijednosti u koje vjerujemo pa i radi toga jer je život lijep bez ovakvih muka i koristimo što imamo na raspolaganju.Meni je prošle godine, tak u ranu jesen kad sam išao na fizikalnu ujutro, sav sam bio blijed, došla neka bakica moralistica u tramvaju držati predavanje. Nije bilo mjesta za sjesti, pa sam se namjestio na onu "harmoniku" i jedva se držim, zadnji dio tramvaja i ona meni: "Znate, vi ste premladi da biste pili toliko alkohola!", a ja se okrenem, mirnim tonom i bez uzrujavanja kažem, prilično ozbiljno: "Gospođo, molim vas lijepo, odite ravno u PM". Pobjegla ona na početak tramvaja, za njom još nekoliko ljudi, i eto meni mjesta i mira do kraja puta.
Zašto to pričam, zato što nam i osjećaj bezvrijednosti i užasa dolazi ne od samih naših tegoba nego i od drugih ljudi koji imaju svakakva očekivanja. Misle i da smo lijeni, da se izvlačimo, da baš hoćemo piti te ogavne opijate; jer nisu u toj koži. Mislim da se takvih treba riješiti da ih se pošalje na mjesto u koje spadaju i nastaviti živjeti uz ljude koji su uz nas, dobronamjerne i koliko god da je klišej, probati ostati što pozitivniji. A što bude, bit će.
I kad se plače, treba plakati.
Elina, evo šaljem jedan veliki zagrljaj; malo iskrivljeni, ali ipak čvrsti! Drži se!Kao i svi ostali i Ladyanita čija bolnička iskustva očekujemo za 2 dana pa nadalje i pratimo vrhhyeva iskustva sa ESI!
Za skoliozu je bilo poznato i na MR koji sam platio prije 6 mj, ali sada se našla i plića foraminalna protruzija diska na razini L3/L4 s lijeve strane koja u trenutku snimanja nije imala neuralni konflikt. Inače bi to bilo OK da nije bilo snimanje u mirovanju, ali kako je meni kičma nestabilna sad se zna zakaj me boli užasno lijeva noga... Dobar znak je da sad nema hipotrofije muskulature; dakle, to sam uspio navježbati mukotrpnim vježbama i plivanjem i to je OK, ali pomoći od toga nema. Taj užas može srediti samo nož. Dobra vijest je i to da se dr. potrudila i pregledala je hemangiom sa svih strana da bi utvrdila da li je to baš to i da bi još k tome vidjela da li prodire u moždinu ili ne. Odgovor je ne, pa se može odahnuti, ali da PM i akciji Poliklinike "Čavka" za njihovu magnetnu koja je vidjela samo skoliozu i hemangiom za kojeg su bili sigurni da nije karcinom jedino po tome što sam još živ. Kad sam to vidil, opal sam u živu depru, ali me poslije izvuklo plivanje, sauna i masaža - ali samo gore, jer se maserka nije usudila dirati čudovište dole, a ne bih ni ja da nekaj stisne pa da mora hitna doći.
Ako tko može paniku napraviti, to smo mi muški. Mene je počela zastrašivati mama da se mi u familiji teško budimo iz anestezije i svašta nešto, pa sam joj rekao nek mi to ne spominje i da ću se sve dogovoriti sa anesteziologom. Neuro kaže da će mi dati odmah opake droge nakon operacije tak da ne osjetim bol, tako da mislim da će mi najgori dio biti ležanje i početak kretanja. A ako treba spavati ću i 5 dana, samo da ne znam niš!