73
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Iskočio disk, operacija ili ne?
« : Ožujka 20, 2010, 16:14:54 poslijepodne »
Hvala ti Denise na ovako lijepom objašnjenju.
Moram priznati da me je ohrabrilo.
:

Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.
Moram priznati da me je ohrabrilo.
:

Nadam se da ću se i ja tako riješiti svih svojih neželjenih simptoma, za koje zapravo tek sad kad se pokušam vratiti unatrag vidim da mene to muči već nekoliko godina. Pa nije to došlo samo od sebe. Samo svi mi smo gluhi kad nam vlastito tijelo pokušava reći da nešto nije u redu i uporno to ignoriramo. ( Imala sam ja i grčeve u nogama, i bolove u leđima, i vukla sam nogu i nisam mogla stati na nju, i ukočena u jednu stranu pa malo u drugu i sad itekako znam da su sve to bili alarmići. Ali imala sam i drugih jako velikih problema u životu bolesnog muža i dijete, i oca na samrti i naravno misliš na sve druge a na sebe najmanje.) Naravno naš sustav zdravstva nam u tome bezdušno pomogne, kad vidiš liste čekanja izgubiš volju za bilo čim a pogotovo za lječenjem.
A kad te pritisne onako pošteno u većini slučajeva je već ...kasno da si sam pomogneš.
Ali drago mi je da sam posjetila forum i vidjela tuđa iskustva, kao malu su me učili da je najpametniji čovjek koji uči na tuđim greškama, mislim da mi je sve to dosta pomoglo da se lakše odlučim što dalje.
Ne mogu si zamisliti da se godinama tako mučim, sasvim su mi dovoljne moje druge bolesti s kojima se moram nositi i živjeti s njima, pa ako bar jednu mogu eliminirati i to je već nešto.
Danas sam se začudo probudila malo bolje, valjda zato što je neradni dan i nemoram na posao. Manje me boli i lakše hodam čak sam se ulovila da sam malo ubrzala - ali onda mi se već javio moj alarmić u leđima. To je sigurno zato što nisam morala sjediti na poslu 8 sati, jer nakon toga nisam više za ništa. Malo sam pokretnija ali mislim da je to samo privremeno do prve prilike.
A ja bi ipak htjela malo trajnije rješenje za koje sam shvatila da je samo operacija.
Još jednom HVALA na riječima ohrabrenja i podrške.

kao da sam preskočila neke djelove... nakon nalaza MR ponovno mi je ponuđena operacija u roku hitno, dali sam ja tako loše izgledala, ili je taj nalaz tako loš, ali vidim da među vama ima i gorih pa se nedate, to me zbunjuje. I zanima me koji doktori u Vinogradskoj rade minimalno invazivne operacije. Vaša Melica