Bok svim forumašima.. duuugo vas čitam, ali nikako da i ja napišem svoje probleme. Odmah se ispričavam ako vas „udavim“ s duljinom teksta, ali zaista ne mogu skratiti. Za početak, imam 27 godina.
Od djetinjstva imam blagu sinistrokonveksnu skoliozu i sada sam više nego sigurna da su od tada počeli moji današnji problemi. Naravno, nikad nisam imala velike probleme, osim povremenih bolova nakon sjedenja. A hvala Bogu cijeli život samo i sjedim (škola, fakultet, posao), a postura slaba – tek povremene rekreacije tipa aerobic, bicikl, no nedovoljno za imati dobre mišiće. Naravno sada bi dala sve da mogu vratiti vrijeme, ali ne mogu
No prošlo ljeto su počeli opakiji bolovi s nemogućnosti pregiba prema naprijed, posebno je bol bila jaka nakon sjedenja ili dužeg hodanja. Nakon takvih opterećenja javljalo se i zatezanje/probadanje u desnoj nozi ali samo do koljena i ne jakog intenziteta. Dakle moj najveći problem je bio i još uvijek je bol u križima, ukočenost, težina i umor posebno nakon sjedenja ili dužeg hodanja/stajanja (dužeg – mislim na sat vremena!).
Tad su krenule šetnje od doktora do doktora. Naravno, sve sam sama platila kako bi što prije obavila sve pretrage. Utvrđena je
protruzija diska od oko 4.5 mm na L5-S1, uz degenerativno promijenjenu koštanu strukturu uz pokrovne plohe, posebno na LS prijelazu gdje se vidi rubno formiranje trnastih osteofita koji djelomično prominiraju u spinalni kanal. Krenula sam na niz fizikalnih terapija (kojih 5-6 ciklusa po 10-15 dana) i ništa bolje, bila kod kiropraktičara 15 puta i ništa bolje, bila na ekstenzijama i ništa- još jače bolilo. Nakon tih svih pokušaja napravila sam kontrolni MR i utvrđena je dorzomedijalno i dorzolateralno lijevo
ekstruzija od 7 mm koja izrazito komprimira lijevi neuralni foramen, što znači da je došlo do pogoršanja. Također obavila i EMNG donjih ekstremiteta koji upućuje na kroničnu neuralnu leziju radiksa S1 obostrano.
Nakon pregleda i mišljenja kod 3-4 neurokirurga od kojih su većina bila definitivno protiv operacije, dobila sam preporuku da pokušam što prije s
PLDD zahvatom. Naravno, izmučena i obeshrabljena od svih neuspješnih konzervativnih pokušaja odlučila sam se na PLDD. Poslije se nisam dobro osjećala, bol je bila dosta jaka no smatrala sam da je to normalno, no ni 2 tjedna poslije zahvata nije postajalo bolje, bol je i dalje bila jaka i teško sam hodala. Bez tableta 2 tjedna nisam mogla. Nakon više od mjesec dana od zahvata napravljena je kontrolna MR i pokazalo se da je stanje potpuno jednako kao i prije operacije uz neke dodatne stvari u odnosu na prethodne dvije MR snimke a to su obliteracije epiduralnog masnog tkiva i lijevog lateralnog recesusa, kao i naznačenom kompresijom duralne vreće. Time sam nalazom nažalost opravdala sumnje da operacija nije uspjela. Znam da je doktor svoj posao obavio najbolje, ali nije mi dan danas jasno kako to da se hernija nije pomakla ni za mm. Uglavnom, odgovor doktora je bio da mi ne može više pomoći - što me naravno dosta pogodilo jer znam da s obzirom na nalaze ipak nisam neki beznadni slučaj. Očekivala sam možda da će se ponoviti PLDD ili nešto drugo ili bar neko objašnjenje. No samo sam dobila preporuku na dr. Kovača u Dubravu. Naravno, što mi preostalo nego otići kod njega. Na termin sam trebala čekati do 3.mj 2010., no naravno sve se može ubrzati kad se plati tako da sam pregled obavila privatno. Preporučio je 3 vrste operacija (klasična dekompresija, fuzija i ugradnja umjetnog diska). On radi ugradnje umj. diska u lumbalnu kralježnicu i rekao je da ima uspjeha u tome i da je to zapravo najlogičnija operacija u mom slučaju budući da se mijenja cijeli bolesni segment, a moj najveći problem i jesu križa a ne noge, tako da prve dvije operacije ne bi puno donijele. Naravno bila sam šokirana ovom preporukom za ovu tešku operaciju. Nakon puno surfanja o ADR-u odlučila sam da ću definitivno pričekati eventualno jako pogoršanje za tu vrstu operaciju uz nadu da ću ipak naći neki neoperativni način da mi bude bolje.
Tako sam potražila još jedno mišljenje ne znam kojeg već po redu neurokirurga i naravno rekao je da neka ne žurim s daljnim operacijama, a posebno da ne vrijedi poduzimati ovaj veliki rizik ADR-a. Preporučio je izokinetičko testiranje kod dr. Kuvalje i eventualno rehabilitaciju. Tako sam otišla na to vrlo skupo testiranje kojim se pokazalo da su mi mišići, naravno, u disbalansu i da je zbog toga s godinama i došlo do hernije diska. Naravno, takve odgovore sam i očekivala jer je to vrlo logično od samog početka. Od tada već 3 tjedna radim vježbe na con-trex i cybex spravama, no prvo za noge a poslije Nove bi trebala krenuti s vježbama na spravi za leđa. Nisam primjetila nikakvo olakšanje u križima, no osjećam da su mi mišići na nogama čvršći i istegnuti. Polako se skraćenost mišića ispravlja i mogu se polako više prigibati prema dolje. Uz to sve, idem od prvog dana 2 puta na bazen gdje plivam isključivo leđno, idem jednom tjedno na masažu i na korektivnu hidrogimnastiku. I naravno, vježbam doma dodatne vježbe za leđne i trbušne mišiće. Dakle, zaista se trudim međutim još uvijek je moje stanje jednako. Nadam se da će se uskoro pokazivati rezulati, no svjesna sam da se stanje pogoršavalo godinama pa tako i treba vremena da postane bolje. Moja želja je samo da se bol eliminira i da izdržim sjedenje ili hodanje duže od sat vremena i da se konačno vratim na posao jer mi je ugroženo i radno mjesto, a i moja kvaliteta života je evidentno smanjena svim ovim problemima.
Još za kraj da napomenem da sam bila i u Puli kod Pehareca na pregledu i rekao je da nisam ni bila pravilno liječena do sada i da preporučuje svoju rehabilitaciju. Naravno da bi željela i to probati i vjerujem njegovim uspješnim rezultatima kod ljudi s hernijama diska no problem je taj što ja imam bolovanje samo do kraja godine. Ne vjerujem da će mi komisija željeti više produžiti bolovanje jer sam već 3 mjeseca na bolovanju, a ponajviše i radi rehabilitacije kod privatnika.
Isprika za duuugi tekst!
Prikaži postove
