Da ne otvaram novu temu, nastavit ću pisati u ovoj.
I meni je napravljena ESI.
Prije zahvata treba doći na tašte, znači bez jela i pića taj dan.
Nakon pripreme (presvlačenje u mantil, mjerenje pulsa i krvnog tlaka) slijedi odlazak u operacijsku salu, dezinfekcija mjesta, lijepljenje one pokrivke koja ima rupu za operaciju.
Rengenom se povremeno okidaju slike da se može pozicionirati mjesto uboda i namjesti RTG uređaj da daje najbolju sliku za poziciju igle.
Nakon injekcije sa lokalnim anestetikom slijedi početak uboda iglom, nije da je nisam osjetio, možda zato što je vrlo brzo krenulo nakon lokalne anestezije.
Uglavnom najgore je kad dođe do živca jer u tom trenutku kao da je netko pustio struju u živac koja prođe kroz nogu sve do prstiju, grozan osjećaj koji na sreću kratko traje i prestane nakon što doktor reagira na moje zvučne reakcije od bola tako da malo vrati iglu.
Kroz iglu se prvo pušta kontrastna tekućina, a nakon što se ona raširi počinje se sa primjenom 2 lijeka. Kod apliciranja lijeka osjećao sam kao da mi netko stavio uteg koji pritišće živac u kralježnici, no vrlo brzo je to popustilo.
Vrlo brzo izvadili su iglu, odlijepili pokrivku, očistili leđa, zalijepili tufer. Nakon toga treba odležati još nekih 30 minuta u pripremnoj sobi i pacijent se otpušta iz bolnice.
Nakon ovog zahvata bolovi u donjem dijelu kralježnice bili su malo manji nego ranije, a trnci u stopalu možda malo i veći nego prije. Ovisno o pokretima osjetio sam mjesto uboda kao laganu bol, tj. zatezanje.
Povratak iz bolnice bila vožnja 2h u automobilu, pa me u jednom trenutku hvata grč u stopalu.
Kod kuće slijedi odmaranje.
Hodanje i stajanje isti dan mi izazivaju manju bol u donjem dijelu kralježnice i lagano širenje prema butini, kod ležanja je sve u redu, osim što me ponekad hvata grč u stopalu.
Noć je odspavana bez posebnih bolova i buđenja.
Drugi dan, nakon sjedanja u krevet prije ustajanja, osjećam jake trnce u stopalu koji popuštaju nakon par minuta. Hodanje je OK, malo bolova se osjeti no znatno manje nego ranije.
Ujutro vozim dijete u školu, noga malo utrne nakon sjedanja u automobil, no to je manje nego je bilo prije zahvata.
Cijeli dan odmaram, većinom ležim, malo šetam i sjedim. Sjedenje mi nije baš omiljeno, jer izaziva bol, pa većinom ležeći koristim prijenosno računalo.
Dojam, bolovi su manji, trnjenje je manje nego prije, a uz to ne koristim tablete.
Nadam se da će narednih dana biti sve bolje.