Hej! Evo me!
Imala sam uspone i padove, kako kaže Henrik. Ma baš sam bila koma, koma pon-sri. U sri se vratila iz toplica. Vozila sam prek 200km (imala sam usput nekih stajanja i loko vožnje). Nisam se ni raspakirala, vozila malog na rođendan. Živac rastura, dođem po nj i pita me domaćin: " Hoćete nekaj popiti?" Ja fino velim: "Jedan Zaldiar."

Na kraju sam dobila mineralnu

. I tak...back to reality...jučer opet vozila klince na redovnu kontrolu; čekanje 2h, vožnja doma kroz gužvanac, doma posla ko u priči-navečer sam zaspala bez Normabela

.
Malo prije sam se vratila od svoje LOM. S obzirom da me živac i dalje boli, tražila sam ju da dolazim na tens i rekla je da nema problema (a tak je fizijatrica i napisala u otpusnom), dala mi je uputnicu da se naručim kod neurokirurga i kod gastroenterologa (volim ja papati finu hranu, al dolje stalno svinjetina every day,

a to mi nikak ne paše za moj želudac pa sam gutala Controloca više nego ijedne druge tablete. A obradovala me moja LOM. Pokazujem joj živac otkud do kud boli, izujem balerinke, a ona veli: " Pa kakve to cipele nosite? To uopće nisu cipele za vas! Obavezno potpetica 3-4cm!" Tak da sam si happy..sad bum samo s peticama hodala; joj kak mi noge dobro stoje u njima, a fino zategnu i gluteuse.

Eto, danas sam bolje i veselije! Čak sam i odvježbala na podu poslije ručka. Jedino mi je karimat tanak pa ću si staviti još jedan, mislim da će biti taman.