Joško, ja sam imala sreću što sam završila u Varaždinskim toplicama. Također imam parezu (još uvijek je imam, jer čim tri dana ne vježbam, noga otkazuje), i imala sam hrpu terapija. Počela bih prije doručka, a završavala tek poslije dva. Sve terapije su bile točno po terminima, pa sam na njih čekala eventualno 5-10 minuta. Svi terapeuti, a posebno jedna Jadranka, zbilja su se trudili da prohodam bez štaka. Činjenica je da je u bazenu na vježbama bilo dosta ljudi, ali smo poslije 15 sati mogli na slobodno plivanje. Kako su tada uglavnom svi bili umorni, nije bilo prevelike gužve.
Očito je da ni sve toplice nisu jednako organizirane. Za Krapinske sam od više ljudi čula da su katastrofa. A po nekoj logici, sve bi toplice trebale imati jednake tretmane za određena oboljenja. No, to je naša Hrvatska, uvijek nekakvi problemi