Prikaži postove
1
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Poruka ohrabrenja svima sa problemom hernije/a
« : Lipanj 18, 2016, 10:07:43 prijepodne »
Poštovani svi,
Prvo nešto o mojim tehničkim poteškoćama...sa 28 god nakon oštrije partije tenisa počinju bolovi duž cijele noge. Do tog trenutka nisam znao ni da imam kičmu a kamo li nešto što se zove disk ili ishiadicus. nekoliko dijagnoza kasnije i nekoliko neugodnih iskustva spoznaje i gostovanja kod ortopeda neurokuirurga i fizioterapeuta saznajem da ima herniju na L5S1 u L5/L4. U ovoj epizodi bol se protezala od lumbalnog dijela pa do nožnog palca. Neozbiljnosti radi nakon Magnetske i spoznaje ne javljam se više u bolnice tako da ne mogu reći da li bi mi operacija bila indicirana. U međuvremenu bol (koja je ukupno trajala cca 3 mjeseca)od nemogućnosti sjedenja/spavanja/stajanja i iole ozbiljnijeg hodanja dolazi do podnošljivog života i normalnog funkcioniranja. Kako su mjeseci prolazili problemi su se smanjivali, nastavio sam sa umjereno aktivnim životom, tenis više nije bio opcija ali sam intenzivirao hodanje, biciklizam, kasnije i trekking. Godine su prolazile a problemi su se svodili na sporadične bolove u trajanju 1-3 mjeseca svake godine, ali ništa ni blizu inicijalnog problema. Nije bilo izvrsno ali sam svakako živio normalno. Uglavnom mislio sam da je to to...i bilo je sve do 35-te godine kada nakon velike neopreznosti (dizanja težeg tereta iz leđa) dolazi do ukočenja leđa. Ovaj put sve je bilo itekako ozbiljno. Počelo je sa potpunom nemogućnošću hodanja, nezamislivim sjedenjem i ležanjem samo u položaju fetusa koje je tajalo cca tri mjeseca. Nemogući cijelodnevni bolovi, nedostatak sna i sve što jako dobro znate svi koji imate ovaj problem. Ponovljen je MR. Ovdje stvari postaju medicinski zanimljive., naime L5/S1 se nešto malo više izbacio, dok je L5/L4 gotovo u potpunosti oporavljen (što govori u prilog činjenici da tijelo može odraditi svoje uz dovoljno vremena i disciplinu). Nakon pregleda u KBC Rijeka i drugog mišljenja u Sestrama milosrdnicama, bez obzira na nemoguće bolove i potpun izostanak normalnog života koji već ulazi u 4-ti mjesec situacija nije za operaciju ali je živac "gadno" otečen (razina L5/S1). Odlazim na zadnju seriju Injekcija nakon koje sam upućen da pričekam još bar 6 mjeseci nakon čega možemo i pod nož. U ovom trenu jedina mi je misao bila da dođem do faze u kojoj mogu vježbati. Ta faza se počela otvarati negdje u 5-tom mjesecu ove agonije. Počeo sam lagano (doslovno staračkim koracima) ali sam počeo. Došlo je i ljeto sa njim i more te plivanje. Još uvijek sam bio toliko nestabilan da je i plivanje stvaralo bol pri svakom trenutku opuštanja u moru. Dodatnih 5 mjeseci je prošlo stanje se lagano poboljšavalo. Dobio sam još jednu priliku
. Vježbe sam intenzivirao trebalo je ustrajati. (Radi se o vježbama koje ste svi prošli na fizikalnim međutim ja sam ih sebi prilagodio na način da budu ugodne, da ciljam na statiku i radim ih do granice neugode/bola). Neću lagati put nije bio nimalolagan, iza mene je sad gotovo godina i pol od početka druge faze, situacija je gotovo idealna (u okviru svijesti o postojećem problemu i izbjegavanju bilo kakvih ekstrema)...Svaki drugi dan odvježbam svojih pola sata statike leđa i trbuha i hodam...hodam. Dolazi još jedno ljeto nastavit ću podizati ukupnu razinu vježbi. Složit ćete se sa mnom-imao sam sreće izvukao sam se još jednom. Do kada će trajati ne znam, ja ću odraditi svoj dio, vježbat ću, zaboravit ću terete i ekstreme. Ovaj post je nastojanje da ohrabrim sve vas koji i dalje mislite da možete pobijediti ovaj problem pa makar na dan/mjesec/godinu, ja sam uspio možete i vi, ja vam mogu samo poželjeti sreću, a obećati samo bol i puno frustracije, međutim ne smijete se predati, na kraju tog istog dana/mjeseca/godine možda i vi budete imali tu sreću. Nije mi namjera prkostiti nauci i dijagnozama, i sam sam sve to prošao, u konačnici ono što se mora-mora se (bio to nož ili dugoročne fizikalne). Danas ganjam i opet taj "normalni" život. Ako sam bilo koga od vas uspio bar malo ohrabriti, uliti bar malo nade u ovaj podcjenjeni a itekako staran i bolan problem- drago mi je i postigao sam cilj ovog posta, u međuvremenu ako ikom treba savjet javite se. Pozdrav svima, sretno i borite se!
Prvo nešto o mojim tehničkim poteškoćama...sa 28 god nakon oštrije partije tenisa počinju bolovi duž cijele noge. Do tog trenutka nisam znao ni da imam kičmu a kamo li nešto što se zove disk ili ishiadicus. nekoliko dijagnoza kasnije i nekoliko neugodnih iskustva spoznaje i gostovanja kod ortopeda neurokuirurga i fizioterapeuta saznajem da ima herniju na L5S1 u L5/L4. U ovoj epizodi bol se protezala od lumbalnog dijela pa do nožnog palca. Neozbiljnosti radi nakon Magnetske i spoznaje ne javljam se više u bolnice tako da ne mogu reći da li bi mi operacija bila indicirana. U međuvremenu bol (koja je ukupno trajala cca 3 mjeseca)od nemogućnosti sjedenja/spavanja/stajanja i iole ozbiljnijeg hodanja dolazi do podnošljivog života i normalnog funkcioniranja. Kako su mjeseci prolazili problemi su se smanjivali, nastavio sam sa umjereno aktivnim životom, tenis više nije bio opcija ali sam intenzivirao hodanje, biciklizam, kasnije i trekking. Godine su prolazile a problemi su se svodili na sporadične bolove u trajanju 1-3 mjeseca svake godine, ali ništa ni blizu inicijalnog problema. Nije bilo izvrsno ali sam svakako živio normalno. Uglavnom mislio sam da je to to...i bilo je sve do 35-te godine kada nakon velike neopreznosti (dizanja težeg tereta iz leđa) dolazi do ukočenja leđa. Ovaj put sve je bilo itekako ozbiljno. Počelo je sa potpunom nemogućnošću hodanja, nezamislivim sjedenjem i ležanjem samo u položaju fetusa koje je tajalo cca tri mjeseca. Nemogući cijelodnevni bolovi, nedostatak sna i sve što jako dobro znate svi koji imate ovaj problem. Ponovljen je MR. Ovdje stvari postaju medicinski zanimljive., naime L5/S1 se nešto malo više izbacio, dok je L5/L4 gotovo u potpunosti oporavljen (što govori u prilog činjenici da tijelo može odraditi svoje uz dovoljno vremena i disciplinu). Nakon pregleda u KBC Rijeka i drugog mišljenja u Sestrama milosrdnicama, bez obzira na nemoguće bolove i potpun izostanak normalnog života koji već ulazi u 4-ti mjesec situacija nije za operaciju ali je živac "gadno" otečen (razina L5/S1). Odlazim na zadnju seriju Injekcija nakon koje sam upućen da pričekam još bar 6 mjeseci nakon čega možemo i pod nož. U ovom trenu jedina mi je misao bila da dođem do faze u kojoj mogu vježbati. Ta faza se počela otvarati negdje u 5-tom mjesecu ove agonije. Počeo sam lagano (doslovno staračkim koracima) ali sam počeo. Došlo je i ljeto sa njim i more te plivanje. Još uvijek sam bio toliko nestabilan da je i plivanje stvaralo bol pri svakom trenutku opuštanja u moru. Dodatnih 5 mjeseci je prošlo stanje se lagano poboljšavalo. Dobio sam još jednu priliku
. Vježbe sam intenzivirao trebalo je ustrajati. (Radi se o vježbama koje ste svi prošli na fizikalnim međutim ja sam ih sebi prilagodio na način da budu ugodne, da ciljam na statiku i radim ih do granice neugode/bola). Neću lagati put nije bio nimalolagan, iza mene je sad gotovo godina i pol od početka druge faze, situacija je gotovo idealna (u okviru svijesti o postojećem problemu i izbjegavanju bilo kakvih ekstrema)...Svaki drugi dan odvježbam svojih pola sata statike leđa i trbuha i hodam...hodam. Dolazi još jedno ljeto nastavit ću podizati ukupnu razinu vježbi. Složit ćete se sa mnom-imao sam sreće izvukao sam se još jednom. Do kada će trajati ne znam, ja ću odraditi svoj dio, vježbat ću, zaboravit ću terete i ekstreme. Ovaj post je nastojanje da ohrabrim sve vas koji i dalje mislite da možete pobijediti ovaj problem pa makar na dan/mjesec/godinu, ja sam uspio možete i vi, ja vam mogu samo poželjeti sreću, a obećati samo bol i puno frustracije, međutim ne smijete se predati, na kraju tog istog dana/mjeseca/godine možda i vi budete imali tu sreću. Nije mi namjera prkostiti nauci i dijagnozama, i sam sam sve to prošao, u konačnici ono što se mora-mora se (bio to nož ili dugoročne fizikalne). Danas ganjam i opet taj "normalni" život. Ako sam bilo koga od vas uspio bar malo ohrabriti, uliti bar malo nade u ovaj podcjenjeni a itekako staran i bolan problem- drago mi je i postigao sam cilj ovog posta, u međuvremenu ako ikom treba savjet javite se. Pozdrav svima, sretno i borite se!