Je li operacija (najbolje) riješenje?
Broj operacija intervertebralnih diskova lumbalne kralježnice iz godine u godinu sve je veći, bez obzira je li riječ o lumbalnim fuzijama, disectomijama ili nečem trećem. Pravi problem predstavlja situacija u kojoj se učestalost takvih operacija i starost operiranih obrnuto proporcionalno povećava. (starost operiranih sve je manja, a broj godišnjih operacija sve je veći) . Problemi često nastaju puno prije operacije no simptomi su puno blaži i bol kao osnovni simptom nije toliko izražen.
Ali, postoje i drugi znakovi koji upućaju na to da nešto s tim područjem nije u redu. Osjećaji koji nastaju tijekom godina su zatezanja različitog intenziteta, grčevi mišića koji ne popuštaju brzo (tj. mogu trajati danima ili tjednima), nemogućnost pronalaska više od jednog udobnog položaja za sjedenje, stajanje ili spavanje, jutarnja ukočenost itd. Često se ograničenje pokreta, bol i vrijeme oporavka povećava kako nastaju remisije tih bolnih epizoda. Tek nakon što bol počne ograničavati uobičajene svakodnevne navike, (odlasci na posao, hobiji, ili jednostavno ustajanje iz kreveta ) većina nas odluči potražiti neki oblik pomoći.
Slika 1. poremećena statika-dinamika tijela kod operiranog pacijenta u stajanju ( 12 tjedana nakon operacije)
Niti jedna kralježnica nije potpuno ravna, tj. idealna, onako kako je prikazuju slike u anatomskim atlasima. Zbog neravnomjernog djelovanja mišića kroz vremenski period naš tjelesni stup iskrivljuje se i oblikuje, ovisno o našim potrebama za određenim položajima kroz razne (ne)aktivnosti.
Dugotrajna loša biomehanička raspodjela sila na tjelesne strukture dovodi do toga da se neki dijelovi tijela „ troše“ neravnomjerno, a neke, nazovimo ih osjetljivijim ili mekšim strukturama (disk) na sebi nose prevelike sile koje s vremenom prouzrokuju oštećenja i pucanje istih.
Smjer prolapsa diska ovisi o smjeru djelovanja biomehaničkih sila i prostornom položaju tjelesnih segmenata. To znači da nije slučajno na koju stranu disk krene prolabirati.
Slika 2. Pacijent prije rehabilitacijskog programa (vidljiva asimetrija visine ramena i pomak trupa u stranu zajedno sa zaokrenutom glavom i vratom )
Ovime započinjemo poglavlje operacija i njihovih komplikacija ili jednostavno nazvano tjelesnim reakcijama na naglu promjenu mehaničkih odnosa unutar tijela.
Priraslice, o kojima svi pričaju i koje zastrašuju potencijalne kandidate kao i one operirane.
Zacijeljivanjem operacijskog reza (mjesto kroz koje operater ulazi prema kralježnici) i svih okolnih struktura oštećenih op. zahvatom, neminovno dolazi do nastanka vezivnog tkiva koje želi učvrstiti, zatvoriti ili spojiti oštećena tkiva (mišiće, ligamente, tetivne dijelove, kožu). To novonastalo tkivo može u svom progresivnom rastu zahvatiti ili se spojiti i s nekim osjetljivim strukturama (npr. živcima) i onemogućiti njihovo normalno kretanje tj. klizanje unutar tijela. To se manifestira kao neuralni simptom u kralježnici ili u ekstremitetima i može varirati u svojim oblicima ovisno o tkivu koje je zahvaćeno. Simptomi mogu biti od blagog peckanja pri određenim pokretima, do nesnosne boli i ograničenja opsega pokreta uslijed opstrukcije normalnog mehaničkog gibanja unutar tijela.
Ograničenje opsega pokreta
Nastaje zgog dugotrajne ukočenosti operiranog kao i susjednih segmenata. Do toga dolazi kod gotovo svih operiranih osoba te ima veze i sa lošim alignmentom (održanjem središnjeg položaja kralježnice-ravnine), i skraćenjem mišića i ligamenata.
slika 3. ograničenje opsega pokreta u smjeru fleksije, nakon laminektomije ( 10 mj. nakon operacije,kralježnica ne izvodi fleksiju nego zglob kuka)
tranzicionalni sindrom
Kralježnica u svojoj dinamici nosi teret raspoređujući sile optimalno na sve kralješke. Nakon lumbalne fuzije ta je dinamika narušena (najvjerojatnije niti prije operacije nije bila „dobra“), i kralješci ispod i iznad operiranog mjesta počinju nositi nesrazmjerno veći teret nego prije fuzije. To može dovesti do iskliznuća kralješka (dovoljno je nekoliko milimetara), ili iskliznuća intervertebralnog diska na tom nivou. Tada nastaju bolni simptomi u lumbalnoj kralježnici kao i oni koji se šire prema nogama.
Postoje još razne komplikacije kao što su sepse, nastanak pseudoartroza, seksualnih i urinarnih disfunkcija.
Jedna od najvažnijih komplikacija jest prilagodba tijela na novonastale biomehaničke odnose unutar tijela (ne samo kralježnice i koštano ligamentarnog aparata, već cijelog tijela).
Naše tijelo se cijeloživotno oblikuje i mijenja, ovisno o našim navikama, poslovima, hobijima. Oni koji su se aktivnije bavili nekim sportom znaju kako se čovjek osjeća nakon treninga ili utakmice, znaju onaj osjećaj snage u vlastitom tijelu i lakoću izvođenja određenih motoričkih zadataka, jer je tijelo snažno, izdržljivo, koordinirano. S druge strane, danas kada sjedenje nije samo tjelesni položaj već način života, puno više ljudi poznaje osjećaj iscrpljenosti, nedostatka snage za držanje vlastitog tijela, bola, nelagode, zatezanja i silnu želju da ustane i malo se „razgiba“.
Tijelo nam uvijek javlja kako se osjećamo i što bi trebali učiniti, ali često na to ne obraćamo pažnju. Uslijed dugotrajnog sjedenja na radnom mjestu ili u vozilu, vaša leđa se namještaju u njima najugodniji položaj za obavljanje tog zadatka. To je u 90% slučajeva neki položaj pomaknut u jednu stranu, često s prekriženim nogama (najčešće jedna noga puno udobnije leži u tom položaju od druge), jednom rukom naslonjen na dio stola ili stolice. Taj ugodni položaj u kojem satima možete gledati papire, crtati, sjediti pred računalom ili za volanom zbrojen sa godinama vašeg radnog staža neminovno dovodi do mišićno – koštanih asimetrija tj. tijelo se godinama privikavalo na taj iskrivljeni položaj svakodnevno prisutan u našim životima. Veliki broj ljudi s bolovima u lumbalnoj kralježnici dugo vremena podnosi tu bol u nadi da će se već nekako oporaviti bez operativnog zahvata, pa tako znaju proći godine prije nego osoba završi na operacijskom stolu.
Također, moguće je i slijedeće: Nakon duljeg vremena odlučite posvetiti više vremena fizički zahtjevnijim (sportskim) aktivnostima kojima ste se nekad bavili ili za koje imate davnu želju. Započinjete s poslovima, puno zahtjevnijim od tipkanja za računalom, kao što su npr. košnja trave, premještanje predmeta težih od vrećice sa tržnice, i po prvi puta iskusite neopisivu bol u kralježnici koja eventualno isijava u nogu, zatim, utrnutost ili slabost dijela potkoljenice. U panici zbog novonastale situacije obavljate pretrage, dobivate razne dijagnoze i prijedloge liječenja. Nekad liječnik odmah vidi veliki prolaps intervertebralnog diska za koji on smatra da nadilazi mogućnost oporavka vježbanjem ili nekim drugim neinvazivnim metodama, a ponekad je potrebno da se epizoda ponovi još nekoliko puta. Bol je neizdrživa, pacijenti pristaju na sve…
Operativnim zahvatom ( ovisno o metodi) uklanja se prolabirani segment i, ukoliko je potrebno, učini se fuzija (spajenje segmenata tj. kralješaka).
Ali, ljudsko tijelo nije automobil, na kojem je moguće zamjeniti dijelove i nastaviti vožnju.Organizam koji je s godinama etablirao svoje navike i jako dobro poznaje granice svoje pokretljivosti odjednom je stavljen pred gotov čin. Jedan dio kralješnice više se ne pomiče, a tjelesna asimetrija zajedno sa svim životnim navikama ostaje ista.
Pacijenti navode brojne nemjerljive simptome: jutarnja ukočenost, migrirajući bolovi koji nisu lokalizirani samo u lumbalnoj kralježnici već se javljaju i kukovima, koljenima i drugim dijelovima kralješnice. Mjesecima operirane osobe ne mogu sjediti, a kada napokon to i uspiju, sjedenje je vrlo snažno fiksirano u položaju koji ih je i doveo u takvo stanje. Taj rotirani položaj zdjelice (i ostatka tijela koji je direktno ili indirektno vezan za nju) nakon operacije se puno teže ispravlja jer je tijelo fiksirano u jednom tjelesnom segmentu. Neki pacijenti navode i druge simptome poput prekomjernog znojenja kao reakcije na fiksirani neuravnotežen položaj.
Sve to otežava rehabilitaciju i pokušaj ponovne gradnje simetričnijeg tonusa držanja tijela nego je to bilo prije i neposredno nakon operacije.
Slika 4. Osoba nakon operacije lumbalne kralježnice, i završenog rehabilitacijskog programa u toplicama (asimetrije visine ramena,pomak trupa u stranu, nejednaka visina zdjelice).
Što se može učiniti?
– Rehabilitacija koja se sastoji od ponovnog uspostavljanja normalnih ( ili bolje rečeno normalnijih) obrazaca pokretanja, „izvlačenje“ tijela iz okova sterotipnog pokretanja na poslu, kod kuće ili automobilu;
– Trajanje i postupak rehabilitacije ovisi o statusu zahvaćenih struktura koje ponekad mogu biti izrazito oštećene i tada i oporavak traje nešto duže . Moguće je da postoji jasna indikacija za operativni zahvat koji svakako treba izvršiti, a s procesom posoperativnog oporavka treba započeti što je prije moguće. I tada oporavak zavisi o fizičkom stanju , motivaciji pacijenta ili osobnim potencijalima (način života, aktivan ili neaktivan)
Proces svakako nije jednostavan, a od svega najviše zahtjeva osobno zalaganje. Nažalost, nema čarobnog postupka za brz oporavak negativnog učinka stvaranog godinama. Vlastitom voljom,strpljenjem, upornošću te pravilnom i stručno vođenom aktivnošću može se vratiti normalnijem životu u kojem neizbježno mora postojati više fizičke aktivnosti i kretanja u kojem ćete, ovisno o osobnim afinitetima, zasigurno pronaći novo životno zadovoljstvo zbog ponovnog laganog, poletnog i najvažnije bezbolnog kretanja. To je siguran put da poboljšate kvalitetu života u svakom životnom razdoblju.
———————————————————————————————————-
Napomena: ovaj članak nastao je na temelju iskustva višegodišnjeg rada stručnog tima s pacjentima koji su imali problema s kralježnicom, a nakon što su obrađeni od liječnika specijaliste, te prošli neki oblik rehabilitacije
ReAktiva je interdisciplinarni, terapijski i edukativni centar čiji je koncept rada usmjeren neurološkoj i ortopedskoj rehabilitaciji. U Centru djeluje tim stručnjaka, visokoeduciranih fizio, radnih i govornih terapeuta te liječnika i stručnih savjetnika iz Njemačke kao vanjskih suradnika.
Posjetite web stranice Reaktive na adresi: www.reaktiva.hr ili pišite na reaktiva@reaktiva.hr
