Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Poruke - moloko

 Str: [1]
1
Predstavljanje novih članova / Odg: Pozdrav forumašima (Ile Jolly)
«  : Kolovoza 08, 2009, 13:31:16 poslijepodne »
najteže je pomoći nekome tko misli da zna više od vas. draga dama je u svome zivotu vidjela samo jedan slučaj ekstruzije koji nije operiran i dobro je. ja sam ih vidio malo više jer naprosto SVAKI dan radim taj posao i gledam ljude koji imaju probleme s kralješnicom. medicina pa i neurokirurgija radi po principu vjerojatnosti i ništa nije crno i bijelo. kada ja kažem operacija onda sam sigurno puno bliže istini nego kada netko posumnja u ono što sam ja rekao. ja govorim sa 90 i više postotnom vjerojatnošću da sam u pravu za razliku od onih koji kažu suprotno jer naprosto ja SVAKI dan radim taj posao i ZNAM a ovi koji misle suprotno NE ZNAJU i uz to su još i nekritični jer misle da na osnovu svoga iskustva znaju i bezobrazni jer svoju nekrtičnost dijele sa ostalima ljudima koji bi trebali slušati mene koji sam puno bliže istini za njihovo dobro od gospodje koja misli da zna a od istine je DALEKO.


terapija van pameti... ono sto je cilj ove terapije je prikriti tegobe, omoguciti konstantni pritisak na zivac koji ce s vremenom odumrijeti....ekstruzija=operacija

bas u svakom slucaju ekstruzije je neophodna operacija? ili ima neki postotak?
nisam odavno bila na forumu... ali vidim da se nista nije promijenilo.
sve je ili crno ili bijelo.
zivim sasvim normalno bez operacije s ekstruzijom, uz povremeno presjecanje u ledjima, bez trnjenja i bolova u nozi. ne pijem nikakve lijekove, radim normalno, vozim svaki dan, jest da ne nosam nista tesko (sto nije nimalo lose).
posljedica nije da nema, jer sam sad opreznija. ali zasto biti toliko iskljuciv?

ne kazem da prije ili  kasnije necu morati na operaciju. ali garantirate li onima sto odu na operaciju da isto nece?

malo obzira i uvazavanja drugih misljenja i iskustava ne bi bilo na odmet da se pacijenti ne osjecaju kad dodju kod vas kao da su dosli kod mesara.

lijep pozdrav!

Kao prvo nicime nisam rekla da znam vise od osobe kojoj je to profesija i koja se time bavi. Ali ima jos osoba koje su skolovane kao i vi, pa cak mozda i vise, ali nisu toliko iskljucivi niti sebeljubivi  da misle kako SVE ZNAJU. Mislim da bi bas Vi kao osoba koja je kompetentna u ovom podrucju ne bi smjela donositi takve zakljucke (slanja na operaciju) na osnovu toga sto Vam netko kaze da mu je dijagnoza ekstruzija bez da ste ga pitali za simptome i pogledali snimke. Jer izgledate kao obicni laik.
I ne nisam ja jedini slucaj koji zivi s ekstruzijom bev poteskoca. Da nisam vidjela druge slucajeve, i da nisam trazila vise misljenja, vjerojatno bih mislila da mi je jedina solucija operacija. Tijekom svog bolovanja i lijecenja sam susrela svakave slucajeve, izmedju ostalih mnogo vise onih koji su operirani pa se ne osjecaju dobro, nego onih koji jos nisu. Sreca, pa nije neka '68 pa da mislim kako je "doktor u mom selu" Bog i da nemam drugih izvora informacija i misljenja.

Obisla sam par neurokirurga, neurologa i drugih specijalista. Mozete li mi vi onda objasniti zasto su im misljenja bila oprecna. Zasto me jedan salje odmah na operaciju, dok mi drugi govori da prvo probam rijesiti terapijama pa ako ne uspije da mogu onda pod noz???


A Vas odogovor novom forumasu je bio tako fino objasnjen i razjasnjen da je bio sazet u jednu vrlo prostoprosirenu recenicu - "operacija". Ni kakva, ni koja, ni druge opcije, ma neeeee.... samo se dajte pod noz...Bezobzirno i bezobrazno. Mozda je to Vama rutina, jer kao sto sami kazete, svaki dan radite taj posao i gledate ljude s problemima s kraljeznicom. Vidim da ste jako sigurni u sebe pa tvrdite kad Vi kazete operacija, onda nema sumnje u nju. A je li tako uvjereno mozete reci tom pacijentu kojeg posaljete na operaciju da ce mu to pomoci? Ja nisam nimalo nekriticna, za razliku od Vas. Dovoljno je procitati samo Vas odgovor pa da se utvrdi kako Vam itekako nedostaje samokritike.
Ispada da ste Vi jedini neurokirurg koji sve zna. E svaka Vam cast, slabo cijenite svoje kolege, kako onda da cijenite misljenja drugih struka, a kako tek obicnih pacijenata.

Moj savjet novom forumasu... potrazi bar 2 misljenja neurologa, 2 misljenja fizijatra i 3 misljenja neurokirurga, ako mozes. Po mogucnosti da nisu iz iste bolnice ili ekipe.

I sretno lijecenje ma koje god ti odabrao...

2
Predstavljanje novih članova / Odg: Pozdrav forumašima (Ile Jolly)
«  : Kolovoza 07, 2009, 16:45:52 poslijepodne »
terapija van pameti... ono sto je cilj ove terapije je prikriti tegobe, omoguciti konstantni pritisak na zivac koji ce s vremenom odumrijeti....ekstruzija=operacija

bas u svakom slucaju ekstruzije je neophodna operacija? ili ima neki postotak?
nisam odavno bila na forumu... ali vidim da se nista nije promijenilo.
sve je ili crno ili bijelo.
zivim sasvim normalno bez operacije s ekstruzijom, uz povremeno presjecanje u ledjima, bez trnjenja i bolova u nozi. ne pijem nikakve lijekove, radim normalno, vozim svaki dan, jest da ne nosam nista tesko (sto nije nimalo lose).
posljedica nije da nema, jer sam sad opreznija. ali zasto biti toliko iskljuciv?

ne kazem da prije ili  kasnije necu morati na operaciju. ali garantirate li onima sto odu na operaciju da isto nece?

malo obzira i uvazavanja drugih misljenja i iskustava ne bi bilo na odmet da se pacijenti ne osjecaju kad dodju kod vas kao da su dosli kod mesara.

lijep pozdrav!

3
Ostalo / Odg: bol i psiha
«  : Svibnja 16, 2009, 17:00:23 poslijepodne »
ma pokušavam, već danas je bolje (imam datum operacije pa mi je to neka točka za koju se hvatam).

Katarina, i ja odbijam pozive i na koncerte i u kazlište jer isto ne znam hoću li moći tako dugo sjediti. da, kod kuće i dulje sjedim za računalom, ali uvijek, ako zatreba, mogu se ispružiti na pod, kauč ili krevet...

narvno da sam svjesna da ima ljudi kojima je mnogo gore, ali slaba mi je to utjeha. pa i među vama ima onihj kojima je gore.

jednostavno se pomiram pomiriti s time da će biti onih dana u kojima padam i ne vidim ništa pozitivno. ali zapravo se uvijek dogodi nešto dobro i malo me digne. moram priznati da su mi i liječnici i fizioterapeuti velika podrška, ali i moja obitelj (zapravo, ono što je preostalo od nje)


kad sam bila u fazi kao i ti, mislim da su najvise stradali bliski ljudi. jer od svega me najvise smetalo njihovo sazaljenje, i onaj njihov brizni pogled. ne volim sazaljenje, i pricu "bit ce to sve u redu" bez argumenata. to mi nije neka utjeha inace u zivotu, a ni ne trazim je. tako da sam se znala iskaljivati na najblizima koji to zaista nisu zasluzili.
mada, nisam nikad bila depresivna jer sam uvijek na to gledala kao nesto od cega se ne umire, pa samim time da se s time i zivi. a to je najbitnije, mislim.
najvise su mi pomagali oni koji su sa mnom pricali o drugim stvarima. 10ak minuta price o bolesti, a onda idemo popit pivce za zivce, popricat o nekim banalnim ili ne tako banalnim stvarima, ali koji se ne doticu bolesti :)
mislim da je najbitnije ostati pozitivnog duha. nije svako zlo za zlo... pa tako sad tu neku kao "ogranicenost" pretvaram u pozitivno. mislim, sto je lose u tome sto ne smijem nista tesko dizati? :)

necu ti reci da ce sve biti u redu, jer to ne mogu znati. sretno i ne daj se :)

4
Tesla,

evo ja znam da je Goran s foruma imao ekstruziju L5S1, bio prije više od godinu dana kod Peharca i još uvijek nije operiran, a ne pije ni analgetike...rekao mi je da se sporo ali uporno oporavljao, da pliva i vježba i da je dobro. Rijetko je na forumu a baš bi mi bilo drago da podijeli svoja iskustva.

Evo što mi je napisao kao odgovor na moj post u ožujku, da ne tražite po starim postovima:

"Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu."

evo da se ja javim kao slucaj koji je uspio bez operativnog lijecenja sanirati ekstruziju l5-s1. svi su mi govorili hitno pod noz, ali eto ja sam htjela probati prvo na druge nacine. dokle ce moci, ne znam ni sama, ali sad je stabilno :).
s terapijama sam zavrsila prije nekih mjesec dana, osjecam se dosta dobro. nemam poteskoca s bolovima u ledjima, jedino tu i tamo osjecam lagane trnce kad sam duze u istom polozaju, i kad je promjena vremena osjetim tu i tamo neko sijevanje kroz nogu gdje je prije bila velika bol. ne pijem nikakve lijekove osim b kompleksa i minerale kao dodatak prehrani. pocela sam i raditi, posao je sjedeci i vezana sam za kompjuter, plus udaljen mi je posao, pa moram voziti svaki dan. nije toliki problem koliko sam mislila da ce biti. ustanem se i prohodam koliko mi posao dozvoljava. vise sam se odvikla od rada i tolikog sjedenja, pa osjetim umor, ali ne i bol :) jedino ponekad neko zatezanje, ali prodje cim promijenim polozaj.
e sad, tko moze znati sta ce biti. disk je i dalje u kanalu, ali ne pritisce zivac. moze me opet sutra zaboliti, a ne mora godinama. vjezbam koliko mi vrijeme dopusta. i hodam, ali ne pretjerujem.
nadam se samo da ce potrajati.
pozdrav svima novima, i nadam se da ce vam biti bolje. uvijek ima sanse za bolje. pa bilo otici na operaciju ili to rijesiti na konzervativan nacin.

sad ide i ljeto, pa malo i more i plivanje... javljat cu vam se s vremena na vrijeme tek da znate idem li na bolje... ili tko zna gdje :)

sretno svima!

5
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: gdje se može kupiti ekstenzomat
«  : Svibnja 16, 2009, 16:31:09 poslijepodne »
i mene bi zanimalo ovo. ako sta saznate vise, o cijeni i nabavci, javite :)
meni je zaista pomoglo, ali nemam u blizini fizijatra tako dobro opremljenog pa moram putovati.

6
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Lumboischialgia
«  : Travnja 28, 2009, 23:13:17 poslijepodne »
Minimalno invazivne procedure  moguće je primijeniti kod ekstruzije. Endoskopska ili METRX diskektomija. Posljedice i uspjeh operacije su uvijek isti i ovise o dužini čekanja na operaciju, vrsti operacije, genetici, konstituciji, poslu kojim se bavi, motivu za operaciju i čimbeniku X. Operirani u vremenu od 4 mjeseca od pojave bolnog sindroma imaju šansu za dugoručni oporavak od 95%, svi ostali manje.

Iako sam isčitavala masu postova na forumu još mi jedna stvar nije jasna, pa bih molila Neurokirurga da mi odgovori:

Da li je moguće primijeniti minimalno invazivni zahvat u slučaju ekstruzije diska, odnosno kad se radi o ekstruziji koji je zahvat najmanje invazivan što se posljedica tiče? Mislim pritom na mogućnosti u Hrvatskoj.
[/quote]

mozete li pojasniti razliku izmedju endoskopske ili METRX diskektomije? i shodno tome moguce posljedice, odnosno oporavak nakon operacije. koje su razlike?
mozda negdje i ima na forumu, ali nisam uspjela pronaci.
takodjer me zanima gdje se rade kod nas te operacije? shvatila sam da endoskopske trenutno nema u hr, ako ne grijesim?
ako vec budem morala na operaciju da znam koje su mi opcije bolje :)

7
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Priraslice
«  : Travnja 28, 2009, 22:53:52 poslijepodne »
Ja bih čak rekao da je omjer operiranih sa priraslicama i bez jedno 80:20 u korist onih bez priraslica...

Vodim se jednom statistikom....uzeo sam u obzir da jedan neurokirurg odradi 3 operacije dnevno i broj neurokirurga u državi pa pomnožim sa brojem radnih dana u godini...i dođem do impozantnih brojki, tak da ako netko ima bolje informacije, dapače....

ne znam za tvoja istrazivanjam ali je meni neurokirurg rekao da je mogucnost nastajanja priraslica 50:50.
e sad, jos sam uzela u obzir da je malo to uljepsao.. tko ce znati.

ima li netko tko zna za neka tocna statisticka istrazivanja?

8
Što se tiče obavljanja nužde-meni je rečeno da mogu slobodno sjesti-za tih par minuta ti ništa neće biti! Baš me zanima kako su to obavljali oni kaj su napisali da nisu sjedali niti za vrijeme nužde-malo pretjerano!!!
Kod nas u KCU Sarajevo  u WC-u ima  rucka na zidu koja sluzi za osloniti se prilikom obavljanje nuzde. To se obavlja u polozaju tijela koji je sredina izmedju sjedenja i stajanja. Kada sam izasao iz bolnice kuci su mi morali napraviti nesto slicno za oslanjanje. Ovo je taj najtezi dio zbog operacije. Toliko je to rigorozno da cak ni prilikom ustajanja iz kreveta nesmijes sjesti, nego to moras obaviti tako sto se okrenes potrbuske i onda noge polako na pod, ali tjelo nesmije biti savijeno, tesko je to pisanjem objasniti. Ova strogoca traje prvih 15 dana i vazi za sve lumbalne operacije.


ili sto bi se reklo skijaski polozaj :)

glagen, sretno s operacijom, nadam se da ce proci dobro.
mozes li nam reci kojem si doktoru isla ili bar u koju bolnicu?

9
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Mjeseci prolaze ali bol ne jenjava???
«  : Travnja 28, 2009, 22:42:03 poslijepodne »
nisam nikakav strucnjak, ali sto se tice magnetne, toliko sam se toga nagledala, tako da mi kod tebe ovo ne izgleda uopce opasno, ali ja to laicki, pa se nadam da nece netko zamjeriti. da vidis  moju prepala bi se :)))
malo ti l4l5 ulazi u kanal, ali je to toliko neznatno da bi s dobrom fizikalnom mogla rijesiti.
ali ipak ti otidji kod jos nekog i neurokirurga, neurologa i fizijatra po misljenje.

sto se tice tvojih simptoma slicni su sto su bili i kod mene, ali ja sam se pomocu fizikalne rijesila svega osim trnjenja.
jest da je trajalo 2 mjeseca lijecenja, ali je ispalo na kraju da se isplatilo.
s tim da je kod mene bila ustanovljenja ekstruzija diska l5s1 i protruzija l4l5 na ct-u prije neka 2-3 mjeseca.
magnetnu sam radila neki dan, protruzije vise skoro da nema, ali ekstruzija je i dalje tu i ne misli nigdje sto je i logicno :)).
sad sam poprilicno ok, ali tko zna dokad. pa ako se bude moralo na operaciju, nema mi druge.
ali smatram da ljudi koji imaju protruzije mogu to rijesiti s dobrom fizikalnom i da nema razloga da idu na operacije. naravno, ako nije doslo do vecih komplikacija, jer dosta ovisi i o sirini spinalnog kanala. sto je mene ocito spasilo od gorih posljedica.

katarina, peckanje moze proci. ja sam imala nepodnosljive bolove, zarenje, peckanje, rezanje, tupilo, zatezanje, trnjenje, i ne znam vise koje sve neugodne osjecaje.
nakon terapija evo ostalo mi je tu i tamo neko trnjenje u peti ponekad, ili kad sam duze u istom polozaju bude ga i kroz nogu. peckanja vise nemam. tu i tamo neko zatezanje, ali zasad nista strasno. ne znam je li ti tko preporucio b kompleks da pijes, ali u svakom slucaju nece ti stetiti a moze pomoci.

konacno se usudim nastaviti zivjeti koliko toliko normalnim zivotom, pa dokle se mogne.
znam da me jedan krivi pokret moze kostati, ali nije li tako i kad smo zdravi ili mislimo da jesmo.

zasad ce me noz jos sacekati :))

10
moje misljenje je da ako vec uskoro radis MR da se dotad ako mozes primiris, odnosno da ne radis nista naporno, i da izbjegavas opterecenja za ledja i istezanje zivca.
bol u straznjem dijelu noge i trenjenje stopala je obicno znak prtiska diska L5-S1 na zivac.
ne znam koliko ti je kiroprakticar dobro rjesenje, prije neka dobra fizikalna terapija.

ima ih ovdje i pametnijih i iskusnijih od mene, pa saslusaj vise ljudi u svakom slucaju :).
zelim ti sto manje patnje i sto brzi oporavak.

11
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Molim savjet - ekstruzija L5/S1
«  : Travnja 16, 2009, 11:51:10 prijepodne »
Na osnovu Rtg prvo a zatim i CT mi je ustanovljena dijagnoza. MRI cu raditi sada da vidim je li se stvarno stanje popravilo ili se ja samo tako osjecam :))

Hvala za upute gdje da nadjem vjezbe, nasla sam ih na jednoj temi u .pdf. :)
Pitala sam za savjete glede vjezbi, svatko kaze drukcije pa ni sama vise ne znam. Uglavnom, fizijatar kod kojeg sam isla mi je zabranio one McKenzijeve vjezbe na stomaku, jedino lagane na ledjima i voznja sobnog bicikla za noge, bez prevelikog opterecenja, te kretanje dok ne pocne boljeti. Bazena u svom mjestu nemam, tako da sam za taj dio uskracena.

U svakom slucaju, hvala svima na savjetima.

12
koja prica, najezila sam se...
nadam se da necu nikad morati doci u takvu situaciju, ali s nasim iscasenim zdravstvenim sustavom i par idiota koji u njemu rade, sve je moguce. pa i covjeku unistiti zivot...
uzas...
nadam se da ce biti napretka kod tvoje mame.

13
Kralježnica - vaša iskustva i savjeti / Odg: Iskustvo iz Sarajeva (Tesla_001)
«  : Travnja 15, 2009, 13:17:50 poslijepodne »
uh, kako je mene to kihanje mucilo. narocito jer imam ovu proljetnu alergiju.
uzas... uglavnom bi pokusavala da se skupim kao fetus i kihnem.

a jos jedan savjet, prilikom saginjanja inace, ne bi smjeli se savijati naprijed ispruzenih nogu. znaci, npr. kad se ujutro umivate i sl. kad podjete savijati ledja, istovremeno se malo savijajte u koljenima.

14
Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Odg: Molim savjet - ekstruzija L5/S1
«  : Travnja 15, 2009, 12:23:22 poslijepodne »
Nova sam na forumu, pa prvo pozdrav svima.
Nadam se da nekome ne kvarim temu, ali buduci da je moj slucaj vrlo slican ne vidim potrebu za otvaranje nove teme koja bi pricala u biti o istome.
Ustanovljena mi je ekstruzija diska L5-S1 i protruzija L4-L5 prije par mjeseci. Posljedice su bile trnjenje i ostra bol u lijevoj nozi od straznjice, te slabost stopala jer nisam mogla stajati ni hodati na prstima lijeve noge.
Naravno, neurokirurzi su bili izricito za operaciju koju ja bas nisam bila voljna prihvatiti iz vise razloga. Moj neurolog mi je rekao i dobre i lose strane i operacije i neodlaska na operaciju. Odnosno, ostavio je na meni da odlucim, ali je bar bio realan i nije mi pricao price da mi je operacija jedino rjesenje jer tu nema neke druge pomoci. Iskreno, prva bih otisla pod noz da je operacija konacno rjesenje. Medjutim, svi dobro znamo da nije. Narocito nacin operacije koji se kod nas radi, a to je da ti jednostavno iscupaju disk komadic po komadic, bace, a kraljesci i dalje ostaju zbijeni. Sto je meni laiku malo neobicno s obzirom da je tehnologija poprilicno uznapredovala, a kod nas rade operacije slicno kao i prije 50 godina. Ali eto kazu svi da je svasta nesto isprobavano, ali da se nije pokazalo uspjesnim. Mislim, nije se ni ova, kako je oni vole nazvati, rutinska operacija bas pokazala uspjesnom pa se i dalje radi na isti nacin.
Jedino neurolirurg kod kojeg sam otisla privatno i jos jedan ortoped, iako su obojica bili za operaciju, bar su bili susretljivi i uputili me u druge mogucnosti. Neurokirurg mi je rekao da ce mi trnjenje u nozi ostati zauvijek, i nakon operacije, i da ako mi drugi kazu da ce otici 100% da lazu, jer nije moguce. Zanima me, vi koji ste otisli na operaciju, a imali ste trenjenje prije, je li vam se povuklo ili je ostalo. Ako se povuklo koliko je trebalo vremenski?

Naime, ja nisam pristala na operaciju. Na prijedlog nekih ljudi, vise njih, koji su prosli isto ili slicno meni, sam otisla na fizikalne terapije kod izvjesnog fizijatra u Split, koji ima neke suvremenije metode rjesavanja, bez vjezbanja. E sad, na terapijama sam bila neka 2 mjeseca, i dosta sam se poboljsala. Jest da je islo polako, ali svakim danom mic po mic, s tim da nisam bas svaki dan ni isla na terapije. Stopalo mi se vratilo 100%, nema slabosti vise. Bila sam kod neurologa i provjerio mi je osjetila te ustanovio da hernicarski znakovi, tipa dizanja noge, refleksa i sl. su u redu sasvim. Ali bol i trnci su jos prisutni. Trnjenje se smanjilo, ostalo je u peti jos. A bol u nozi koja je bila nepodnosljiva, ostra i konstantna poprilicno se povukla, iako je i dalje tu. Ne boli me vise prilikom kihanja, kasljanja i sl. Samo dok hodam osjetim bol koja nije kao prije ali i dalje smeta, a trenjenje uglavnom prilikom mijenjanja polozaja.
Sad mene zanima, je li itko od vas isao na fizikalnu privatno u Split i kakva je imao iskustva?
Nakon operacije, koliko vam je trebalo da se povuku bol i trnjenje? Koje vjezbe su vama preporucili nakon terapija? (ovo bih zamolila gospodju Katarinu da odgovori koje vjezbe radi sad nakon terapije, ako nije problem)
.

Inace, ne pijem nikakve tablete protiv bolova, pila sam ih samo prvih mjesec dana dok se me doktori vozali tamo vamo, da mirujem, radim vjezbe (koje su mi samo nastetile), i mozda prvih nekoliko dana terapije. Znaci ne pijem ih skoro 2 mjeseca i nemam potrebu za njima, inace imam visok prag boli zato me ovo i izludjivalo jer je bol bila prevelika.  Od tableta pijem jedino b kompleks, odnosno pronerv i tu i tamo magnezij i kalcij. Ostalo nista ne uzimam.
Fizijatar tvrdi da vise nemam pritisak diska na zivac nego da se radi o ishialgiji kao posljedici koja je kod mene imala veci oblik zbog vremenskom trajanja bez rada na tome. E sad, uskoro cu raditi MR pa cu vidjeti sto je na stvari. Ali u svakom slucaju mislim nastaviti zivjeti normalno koliko mogu jer mi je dosadilo i bolovati i mirovati. Jedino u slucaju pogorsanja i dalje opciju operacije drzim otvorenom.

Molim za savjete, najvise za vjezbe za jacanje misica koji su se mirovanjem prilicno istopili. Smijem li raditi trbusnjake i na koji nacin? I kako da jacam noge a da ne stetim zivcu?

Lijep pozdrav svima

 Str: [1]